Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

петак, 29. март 2013.

The Man Who Would Be King (1975)


Kod nas nazvan: Čovek koji je hteo da bude kralj
Žanr: Avantura
Režija: John Huston
Glumci: Sean Connery, Michael Caine, Christopher Plummer

Priča:
Dva britanska vojnika u Indiji odlučuju da napuste vojsku i zapute se u Kafiristan, zemlju gde ni jedan belac nije kročio još od Aleksandra Velikog.

Moj osvrt:
Imamo na samom početku čoveka koji priča celu priču ovog filma. Jasno je da je on jedan od glavnih likova i njegovo očajno stanje jasno predočava da su mu se izdogađale prilično loše stvari. Već to daje nagoveštaj da će priča imati težak kraj. Potom se vidi koja dvojica su zapravo nosioci priče. Ne moram da pričam koliko su Šon Koneri a pogotovu Majkl Kejn rado viđeni likovi. Svaka čast onom ko je upario ovaj dvojac. Film celom dužinom nosi ogromnu količinu inteligentnog humora. Iskreno, ne pamtim da sam u poslednje vreme video nešto što humor koristi na ovako dobar način, a evo i razloga. Pre svega, vidimo stanje jadnog čoveka koji priča priču, naslućuje se tragičan epilog, a tu moraš da serviraš takav humor da sve ostane u granicama realnosti. 

Humor je upravo takav, realan, životni, da tako kažem, inteligentan, svevremen, odlično tajmiran. Jasno je da je ovo humor iz života, a ne iz usilovanih situacija. Naravno, on je stavljen u službu filma, tako da se nikada ne prave scene van glavne priče koje će biti smešne, već je sve to dobro uklopljeno. Imamo i gomilu usputnih, odličnih komičnih situacija koje su savršene. Evo malog spoilovanja: Dva glavna lika imaju ugovor po kom ne smeju da imaju odnose sa ženama sve dok njihov plan ne bude ostvaren. U jednoj sceni, jedan od njih se opire situaciji jer mu prilazi gola žena. U poslednjem momentu u sobu ulazi drugi, pri čemu mu ovaj odgovara sa :"Hvala Bogu da si stigao. Hajde da potražimo sigurnost u ratu." Genijalna šala na račun naših dragih dama. Film je prepun upravo ovakvog inteligentno smišljenog humora. 

Potom nam se predstavlja plan ove dvojice. Plan je da pređu neverovatan put, ubace se u nerazvijenu zemljicu, postanu kraljevi, opljačkaju zemlju i vrate se kući. Možda ovo deluje besmisleno... možda ceo film može da deluje besmisleno, ali samo ako ga površno gledate. Objasniću kasnije u svakom slučaju. Elem, kada gledamo ovu dvojicu, otvara se jasno pitanje zašto postavljaju sebi ovakav cilj. Jasno je da su ta dva čoveka prošla sve i svašta. Meni je ovakav plan genijalan jer čovek u životu uvek mora sebi da postavi izazov, i kada dosegne to što je želeo, mora da postavi sve viši cilj. Pogledajte ovu ludu ideju, nije li to recimo kruna njihovog rada, izvesti ovakvu ludost, preći ovoliki put, napraviti revoluciju u jednoj zemlji, kolika god bila ta državica? Jasno je da ova dva čoveka dolaze već u onaj pozni deo života, zašto ne postaviti neki lud cilj koji možda nećeš ostvariti, ali ćeš skončati zadovoljan u borbi da ga ostvariš i činjenici da se nisi zadovoljavao malim. Ima tu dosta životne filozofije koju ovde možete pronaći. 

Ako gledamo avanturistički deo, videćemo da taj plan iziskuje neverovatni napor i lude vratolomije. Kako film ne bi otišao u krivom smeru, na putu do te državice, glavni likovi su ubacivani u realne nedaće, u konstantnu borbu sa prirodom, sa vremenskim uslovima, pa i sa ljudima. Kada već dođu u tu zemlju, videće se kako jednostavno dolaze do ostvarenja svojih planova. Jasan pokazatelj da ako si pametan i snalažljiv, ako daš sve od sebe, možeš da uspeš. Tu nema ništa sporno, dolaziš do trofeja. Ali pravi cilj ovog filma nije samo to. Videćemo način na koji ova dva Engleza pomažu jednim plemenima u borbi protiv drugih, kako ih ujedinjuju, kako upravljaju njima. Sad neko može da kaže da je ovo preterano. Može biti, kada se ovde ne bi radilo o onome u čemu mi sada živimo. Velike sile lako koriste male za dobijanje svojih ciljeva, lako ih svađaju, mire, lako ih bacaju u rat, lako koriste njihove ljude. Nije li ovo viđeno u filmu genijalna simbolika upravo za to. 

Velike sile se koriste manjim, velike zemlje se koriste manjim, veliki ljudi se koriste malim... nema tu nikakve filozofije, samo životna istina. Jasno se vidi kako je lako obrlatiti narod, kako je lako uspaliti masu, ubediti je u nešto. Lako se vidi kako u toj masi neki sebi daju veliki značaj, kako sebi pripisuju uspeh velikih. Nije li to ono što mi radimo, busamo se u junačka prsa uspesima nekih većih od nas, ne shvatajući da nas oni koriste za svoje ciljeve. Ne, mi to ne shvatamo, mi smo pre oni koji će se smejati ovim budalama od ljudi, ne shvatajući da se smejemo sami sebi. Kada tuđi uspeh projektujemo na nas, postajemo lažna veličina... savršeno prikazano. Ali, upravo te lažne veličine su prve koje će neuspeh tih kojima se klanjao iskoristiti za svoju dobrobit. Da, braćo, ovaj film pokazuje i to. Iako si uradio mnoge dobre stvari, iako si učinio sjajne stvari koje su donele napredak, jednu jedinu grešku ti niko neće oprostiti, padaš dole. Ne mora biti to nužno greška, ali ako samo primete da imaš slabost, gotov si, jer će je rado iskoristiti protiv tebe. Što je najgore, uništava se i sve što si stvorio, bez obzira što je to dobra tvorevina. Vrhunska simbolika i velika istina.

Naravno, prikazano je kako čovek gubi dodir sa realnošću kada ima apsolutnu moć, tu nije ništa sporno, i u tom segmentu ćete uživati. Drago mi je što to ovde nije preforsirano, jer bi bilo prilično izveštačeno i nerealno, značilo bi preokret u karakterizaciji, a to baš i ne volim. Za kraj, želim da istaknem jednu scenu, a to je poslednji gest koji ovaj narator čini. Ne pamtim da sam na filmu video veći gest prijateljstva, jer bez ikakve koristi, bez ikakvog pridavanja značaja sebi, bez ikakvog traženja oproštaja, izlaza, uspeha iz trenutne situacije, čovek čini gest kojim uzdiže svog prijatelja u velikane. Čovek ne želi da njega pamte po nečem velikom, on želi da se njegov prijatelj ne zaboravi, da ostane upamćen zauvek po tome što je imao hrabrosti napraviti nešto što niko drugi nije. To je veliko prijateljstvo braćo i sestre. 

Pred vama je jedan od najpametnije napravljenih filmova ikada, znate šta vam je činiti.


Zanimljivosti:
Trebalo je da ovaj film bude rađen i ranije. Više puta je postojao plan, a u svim tim planovima glumačka postava je trebalo da bude: Klark Gebl i Hempfri Bogart, Bert Lankaster i Kirk Daglas, Robert Redford i Pol Njumen. Džon Hjuston nije uspeo da pronađe glumicu za lik Roksane, čak ni kada je počelo snimanje filma. Na jednoj zabavi, kada su glumci doveli svoje porodice, Hjustonu je neko postavio pitanje da li je pronašao glumicu. Kada je on odgovorio sa "ne", svi su okrenuli glavu ka supruzi Majkla Kejna, Šakiri Kejn. Čovek koji glumi vrhovnog sveštenika je u vreme snimanja imao 103 godine i ovo mu je prva i jedina uloga. Kada je odgledao film kasnije, rekao je da će zbog toga živeti zauvek. Plamer je trebalo da bude  isključen iz projekta, ali je Koneri pretio da će i on napustiti snimanje ako se to desi, tako da je Plamer zadržan. Konerijeva omiljena uloga.

Naj scena:


Gest prijateljstva

Moja ocena: 9/10

четвртак, 28. март 2013.

Izbrisani Postovi


Operacija je uspela - pacijent je preživeo. Ne znam da li ste primetili, blog je prilično smršao. Obrisana je velika količina očajnih, jadnih i užasnih prikaza. Ostao je još poneki gde sam barem nešto rekao i to za filmove koje nemam nameru da rerecenziram, osim naravno na vaš zahtev. U svakom slučaju, i od ovih preostalih možete odabrati neki koji treba doraditi. Elem, što se tiče obrisanih filmova, ispod imate listu. Svi oni su sada u mojoj listi za gledanje ali kako je ona velika, ne mogu da obećam da će svaki od njih biti ponovljen. Ono što mogu da obećam je da će biti prikaz za one koje smestim u vašu listu. Kada smo već kod vaših preporuka, dugujem vam izvinjenje jer ovaj sistem za glasanje opet ne funkcioniše kako valja. Nije do mene, do bloggera je i nadam se da će google-ovi programeri odraditi posao kako valja. Uvodim i tu jednu novinu i vraćam jednu starinu: naime, vreme glasanja smanjujem na 4 dana ali i broj predloga smanjujem na 5. Što se tiče opet ovih obrisanih, u komentarima ili u mailu mi pošaljite šta od ovoga da spucam u vašu listu. Ono što predložite, obojiću u crvenkasto tako da ne morate svi ponavljati jedne te i ste filmove. U komentaru možete poslati i redni broj filma, kako ne bi gubili vreme na kopiranje ili prekucavanje naslova.
  1. 300    2006
  2. 28 Weeks Later    2007
  3. 25th Hour    2002
  4. 21 Grams    2003
  5. 21    2008
  6. 2012    2009
  7. 10,000 BC    2008
  8. Willow    1988
  9. Heart's Affair    2006
  10. Death Wish    1974
  11. Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl    2003
  12. 15 Minutes    2001
  13. X-Men    2000
  14. Trainspotting    1996
  15. State of Play    2009
  16. Hellraiser III: Hell on Earth    1992
  17. 1408    2007
  18. American History X    1998
  19. There Will Be Blood    2007
  20. Young Adam    2003
  21. X-Men: The Last Stand    2006
  22. X-Men: First Class    2011
  23. What Just Happened    2008
  24. Wanted    2008
  25. Wallace & Gromit in The Curse of the Were-Rabbit    2005
  26. The Visitor    2007
  27. Vertigo    1958
  28. Vera Cruz    1954
  29. Valkyrie    2008
  30. Valentine's Day    2010
  31. Vacancy    2007
  32. Unforgiven    1992
  33. The Unborn    2009
  34. Twilight    2008
  35. Twelve Monkeys    1995
  36. The Tunnel Movie    2011
  37. Tucker and Dale vs Evil    2010
  38. Titanic    1997
  39. Timecrimes    2007
  40. There's Something About Mary    1998
  41. Swiri    1999
  42. Sweet Home Alabama    2002
  43. Superbad    2007
  44. Stir of Echoes    1999
  45. Stake Land    2010
  46. Split Second    1992
  47. Splice    2009
  48. Spirited Away    2001
  49. Spider-Man    2002
  50. Source Code    2011
  51. Slumdog Millionaire    2008
  52. Sleepy Hollow    1999
  53. Sin City    2005
  54. Silent Hill    2006
  55. Signs    2002
  56. Sherlock Holmes    2009
  57. Shaun of the Dead    2004
  58. Shadow of the Vampire    2000
  59. Sex Drive    2008
  60. 7 Days    2010
  61. Session 9    2001
  62. Serenity    2005
  63. The Secret in Their Eyes    2009
  64. Scream    1996
  65. Role Models    2008
  66. Rocky    1976
  67. Red State    2011
  68. Red Sonja    1985
  69. The Raven    1963
  70. Ratatouille    2007
  71. Punisher: War Zone    2008
  72. Public Enemies    2009
  73. Prison Break: The Final Break    2009
  74. The Princess Bride    1987
  75. The Prince of Egypt    1998
  76. Primal Fear    1996
  77. Precious    2009
  78. Poltergeist    1982
  79. Planet of the Apes    1968
  80. Pit and the Pendulum    1961
  81. Phenomena    1985
  82. Paradise Found    2003
  83. Pandorum    2009
  84. The Painted Veil    2006
  85. Opera    1987
  86. Open Season 2    2008
  87. One Missed Call    2003
  88. Ocean's Eleven    2001
  89. The Ninth Gate    1999
  90. A Nightmare on Elm Street    2010
  91. Night at the Museum: Battle of the Smithsonian    2009
  92. National Treasure: Book of Secrets    2007
  93. Mystic River    2003
  94. Mysterious Skin    2004
  95. Mulan    1998
  96. Mountains of the Moon    1990
  97. The Mothman Prophecies    2002
  98. The Monster    1994
  99. Moneyball    2011
  100. Mission: Impossible III    2006
  101. Mirrors    2008
  102. Million Dollar Baby    2004
  103. Miller's Crossing    1990
  104. The Midnight Meat Train    2008
  105. Men in Black    1997
  106. Martyrs    2008
  107. Marley & Me    2008
  108. Magnolia    1999
  109. Madagascar: Escape 2 Africa    2008
  110. The Machinist    2004
  111. Machete    2010
  112. The Lovely Bones    2009
  113. The Loved Ones    2009
  114. The Losers    2010
  115. The Last Exorcism    2010
  116. Lady Vengeance    2005
  117. L.A. Confidential    1997
  118. Kramer vs. Kramer    1979
  119. Kingdom of Heaven    2005
  120. The King's Speech    2010
  121. King Kong    2005
  122. Kick-Ass    2010
  123. K-PAX    2001
  124. Ju-on: The Grudge    2002
  125. Journey to the Center of the Earth    2008
  126. Jason and the Argonauts    1963
  127. The Italian Job    1969
  128. It's Complicated    2009
  129. Iron Man    2008
  130. Invictus    2009
  131. Into the Wild    2007
  132. Inglourious Basterds    2009
  133. The Informant!    2009
  134. Inferno    1980
  135. Indiana Jones and the Temple of Doom    1984
  136. In the Electric Mist    2009
  137. In Bruges    2008
  138. I Saw the Devil    2010
  139. The Hurt Locker    2008
  140. House of Games    1987
  141. High Crimes    2002
  142. Hide and Seek    2005
  143. The Hidden Fortress    1958
  144. Hellraiser    1987
  145. The Happening    2008
  146. Halloween    1978
  147. The Guns of Navarone    1961
  148. The Grudge    2004
  149. Gran Torino    2008
  150. G.I. Joe: The Rise of Cobra    2009
  151. The Fugitive    1993
  152. The Fourth Kind    2009
  153. The Fountain    2006
  154. For a Few Dollars More    1965
  155. Flashbacks of a Fool    2008
  156. First Snow    2006
  157. First Born    2007
  158. Firestarter    1984
  159. Finding Nemo    2003
  160. The Final Destination    2009
  161. Final Destination 2    2003
  162. Final Destination    2000
  163. A Few Good Men    1992
  164. The Eye    2008
  165. The Experiment    2001
  166. The Exorcist    1973
  167. Ewoks: The Battle for Endor    1985
  168. Equilibrium    2002
  169. Eastern Promises    2007
  170. Duplicity    2009
  171. Dude, Where's My Car?    2000
  172. Drag Me to Hell    2009
  173. Dracula    1992
  174. Dracula    1979
  175. Horror of Dracula    1958
  176. Downfall    2004
  177. Don't Look Now    1973
  178. Donnie Brasco    1997
  179. Doghouse    2009
  180. The Devil's Tomb    2009
  181. The Devil's Backbone    2001
  182. Devil    2010
  183. Despicable Me    2010
  184. The Deer Hunter    1978
  185. Dark Water    2005
  186. Dark City    1998
  187. Daredevil    2003
  188. Cube    1997
  189. The Collector    2009
  190. Cloverfield    2008
  191. A Clockwork Orange    1971
  192. Clash of the Titans    1981
  193. The Chronicles of Narnia: The Lion, the Witch and the Wardrobe    2005
  194. A Christmas Carol    2009
  195. The Caveman's Valentine    2001
  196. Casino    1995
  197. Case 39    2009
  198. The Call of Cthulhu    2005
  199. Call Northside 777    1948
  200. The Butterfly Effect    2004
  201. The Butterfly Effect 3: Revelations    2009
  202. Bunny Lake Is Missing    1965
  203. Bullitt    1968
  204. Brazil    1985
  205. Braveheart    1995
  206. Dead Alive    1992
  207. The Bourne Identity    2002
  208. The Bounty Hunter    2010
  209. Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan    2006
  210. The Boondock Saints    1999
  211. The Book of Eli    2010
  212. Body Double    1984
  213. Black Hawk Down    2001
  214. Big Momma's House    2000
  215. Big Fish    2003
  216. The Beyond    1981
  217. Being John Malkovich    1999
  218. Bangkok Dangerous    2008
  219. Back to the Future Part II    1989
  220. Back to the Future    1985
  221. Avatar    2009
  222. Antichrist    2009
  223. Anastasia    1997
  224. The Amityville Horror    1979
  225. American Splendor    2003
  226. American Psycho    2000
  227. American Gangster    2007
  228. The Ambulance    1990
  229. Aliens    1986
  230. Alien Raiders    2008
  231. Accepted    2006
  232. The A-Team    2010
  233. The 40 Year Old Virgin    2005
  234. 3:10 to Yuma    2007
  235. A Single Man 2009 
  236. Harry Potter and the Sorcerer's Stone 2001 
  237. Star Wars: Episode I - The Phantom Menace 1999 
  238. Shocker 1989 
  239. Rise of the Planet of the Apes (2011)  
  240. Gone With The Wind (1939) 
  241. Apocalypto 2006
  242. Scream and Scream Again 

среда, 27. март 2013.

After.Life (2009)


After.Life (2009) on IMDb
Žanr: Drama | Horor | Misterija | Triler
Režija: Agnieszka Wojtowicz-Voslooj
Glumci: Christina Ricci, Liam Neeson, Justin Long...

Priča:
Posle svađe sa svojim dečkom, devojka je doživela saobraćajnu nesreću. Kasnije, budi se na stolu čoveka zaduženog za pripreme pokojnika za sahranu. On joj govori da je mrtva...

Moj osvrt:
Film nas brzo upoznaje sa glavnim likovima, pogubljenim, čudnim devojčetom, njenim momčićem, likom zaduženim za pripremanje sahrane, što uključuje i pripremu pokojnika i na kraju, nekim nebitnim klincem koji ovde skoro da i nema mesta. Prvi utisak je da nešto sa ovim čudnim devojčetom baš i nije kako treba. Čudno se ponaša, ne izgleda baš najbolje, kao da krije neku tajnu ili šta već. Tu malo i dolazi do izražaja nesigurna gluma pomalo zaboravljene Kristine Riči. Imamo i nešto malo sablasnih scena u ovom uvodu. Nisu loše ali sa njima postoji jedan opak problem, a šta je zapravo nelogično, shvatićete kasnije. 


 Kako Liam Nison glumi ovog lika koji priprema pokojnika i njegovu sahranu očekivano je bilo videti da će ovo devojče dopasti njemu. Ja imam problem sa načinom na koji je došlo do ovoga. Ne mislim na samu saobraćajku, već na ono što je prethodilo. Imamo jednu tako neubedljivu raspravu, takvu svađu dva idiota koja samo može da iznervira. Ne mogu iskreno da verujem da ovako trubadurski može da se napravi jedna svađa. Ok, kontam šta su hteli ovim da naprave. Neki osećaj nedovršenosti, patnje za voljenom osobom sa kojom poslednji momenti nose gorčinu, osećaj da je ostalo nešto veliko neizrečeno bla bla bla... I sve to što je "neizrečeno" je dobra ideja, ali prethodni razgovor prikazuje dva idiota zbog kojih se ne treba nervirati, to je loše. 


 Elem, dolazi do nesreće i devojče se budi ležeći na stolu kod lika koga tumači čika Nison. E tu film već dobija najjači kvalitet. Nisonov lik razgovara najnormalinije sa devojkom a govori joj kako je mrtva. Šok, neverica, bum, tras, pun pogodak. Tu ne kreće samo ubeđivanje jadne devojke da je skončala, tu kreće ubeđivanje i nas kao gledaoca u ovu priču. Naravno, Nisonovi glumački kvaliteti su ovo uspeli da iznesu, jer upravo kako zadobija poverenje ove devojke, zadobijaće i vaše. Čovek je majstor, tu nema dileme. Svi razlozi koje on joj navodi, sve ideje, svi stavovi, sve je to dobro osmišljeno i sve ide ka onom krajnjem cilju ubeđivanja i gledaoca i ove devojke da je ona zaista mrtva. Kada vas ta priča već drži u dilemi da li je devojka zaista mrtva ili ne, da li ovaj čovek hoće da je živu sahrani, dolazi do previše situacija gde likovi nikako da otkriju ovu tajnu. Ok, ako si hteo da držiš gledaoce u neizvesnosti, ove likove si mogao uključiti ređe u samu priču, ovako to iziskuje mnogo slučajnosti koje treba da se poklope, samim tim film gubi na realnosti jer na glupav način imamo gomile pokušaja da se digne tenzija a zapravo se podiže nervoza kod gledaoca. 


Ono što je opako dobro odrađeno, to je stanje momka čija devojka je izgubila život. Sva patnja, njegova emotivna rastrzanost, neprihvatanje, kajanje, sve to dobro iznosi Džastin Long. Samim tim ubacuje i finu količinu drame u celu priču. Sledeća odlična stvar je već onaj period kada devojka prihvata činjenicu da je mrtva, i način na koji ona sabira svoje misli, na koji vrši, da tako kažem, rekaptiulaciju života. U dijalozima sa Nisonom, to je sve dobro predstavljeno i sve pije vodu. E onda je film odlučio da "malo" skrene, da promeni priču i samim tim je upropastio sebe i izvređao inteligenciju ljudi koji ga gledaju. Više se nije ni postavljalo pitanje da li je devojka mrtva ili ne, dobili smo odgovor, odgovor koji je ubio svu logiku filma. Samim tim gomile pitanja su se otvorile. Pre svega kako je živa devojka skončala na stolu kod ovog lika, to nema veze sa mozgom. Kako je moguće da posle saobraćajke nije izvršena obdukcija i kako je moguće da je doktor konstatovao smrt živoj osobi? Čemu su onda služile one sablasne scenice sa početka filma, ako je zapravo realan film u pitanju? Zašto smo gledali toliko scena ubeđivanja ako celu tu priču prodaješ za neku napetu misterijicu? 


Zamislite da je ceo film išao ovako, ubedili su nas da je devojka mrtva, sahranili su je ali prc, ona je zapravo živa. To je već nešto, a imali su sve preduslove za tako dobru priču. Zatim, gomilaju se scene gde likovi jednostavno ne mogu da priđu ovoj devojci kako bi utvrdili da li je živa ili ne, i opet se gomile slučajnosti poklapaju. Pa se previše vremena troši na borbu onog momčeta da potraži pomoć. Pa nas kao nervira nestručnost, nezainteresovanst ili retardiranost osoba koje treba da pomognu u tome. Ja iskreno ne mogu da zamislim da bi me na mestu ovog momka nešto zadržalo, ali dobro, ionako sve ovo nema logike, što bi se brinuli oko toga. Imali smo do ovog prelomnog momenta smirenog baju koji pokojnike priprema na sahranu. Šta smo posle dobili? Ništa, poremećenog lika koji nije baš naj sa psihom, iako je ceo prethodni deo filma bio smiren, odjednom počinje da pokazuje znakove nesigurnosti. Pa majstore ako si u opasnosti, zašto ne ubiješ to devojče, ionako svi misle da je mrtva. 


A tu prirodno dolazimo i na sledeće pitanje: šta je njegov motiv, zašto radi to što radi, kakvo zadovoljstvo pronalazi u tome, zašto mu je bitna činjenica da je nekog živog sahranio... Ovo što videh mi je prilično neubedljivo. Ok, ne tražim baš objašnjenje svega ali ovo je žestoko karakteristično da bi bilo tek tako neobjašnjivo. Mnogi imaju problem sa krajem, meni je kraj odličan, ali opet on otvara jedno pitanjce, zašto nije na isti način postupio i sa ovom devojkom. Velika šteta je što je jedna opaka ideja upropašćena kolosalnom nepažnjom. Mogao je biti ovo strašan film, a ovako može da se pogleda, ali bez nekog velikog uključivanja mozga.

Zanimljivosti:
Film je snimljen za 25 dana. Inače u dve glavne uloge su se trebali pojaviti Alfred Molina i Kejt Bosfort ali su zamenjeni za Nisonom i Kristinom Riči.

Naj scena:


Saznanje

Moja ocena: 5/10

уторак, 26. март 2013.

Haute tension (2003)


High Tension (2003) on IMDb
Kod nas nazvan: Krvava Romansa
Alternativni naziv: High Tension, Switchblade romance
Žanr: Horor | Misterija | Triler
Režija: Alexandre Aja
Glumci:  Cécile De France, Maïwenn, Philippe Nahon...

Priča:
Dve prijateljice studentkinje, Mari i Aleksa odlaze kući Marinih roditelja. Jedne noći na ulazu se pojavljuje čovek čije namere su jezive. Mari i Aleksa nailaze na gomilu problema, zastrašujućih situacija i krvi u borbi za život...

Moj osvrt:
Samo mala informacija na početku. Krenuo sam sa ovim u obaveštenju najavljenim brisanjem i biće to rudarski posao. Takođe za svaki film koji ostaje na blogu, postavljam i onu imdb ocenu a svaki koji brišem, dodajem u moju listu. Verovatno ću na neki način napraviti anketu da odlučite šta je od ovog obrisanog obavezno za ponovno komentarisanje kako bih te filmove dodao u vašu listu, ali bićete o tome obavešteni na vreme. Prvo da pobrišem škart pa ćemo lako. A sad na film. Ono što mi je ovde bilo zanimljivo je kako je lako napravljen jedan nešablonski uvod da bi idiotima koji pomenute šablonarije prave trebalo ovo prikazati. Prosto bi se zapitali "kako je moguće napraviti uvod gde imaš više od dva lika, bez seksa, droge, alkohola, provoda i praznih priča". 


E pa praznoglavci, gledajte i učite. Jednostavan uvod efikasno je približio likove. Imamo dve ženske osobe, drugarice koje dolaze u seoce u dom jedne od njih, kako bi učile. U tako kratkom uvodu imamo sve što je potrebno za dobar temelj. Prikazana dva glavna lika, prikazana osećanja koja gaje, dovoljno karakternih crta i to je to, sasvim dovoljno da se vežemo za njih. Takođe, u tom uvodu imamo i pojavljivanje ubice koji vreba kroz ceo film. To pojavljivanje je opako šokantno i jasno je šta nas očekuje kada je taj horor element u pitanju. Od samog početka filma je jasno da je upotreba zvuka savršena. Imamo scenu u kojoj devojka sedi napolju u toku noći gde čujemo šuštanje kukuruza iza nje. Ceo taj audio utisak nam donosi neki osećaj pretnje. Čak i kasnije zvuk je iskorišćen sjajno. Negde ne vidimo scene krvoprolića ali i te kako čujemo šta se dešava, negde se čuju koraci, škripanje vrata... i sve to je upotrebljeno na najbolji mogući način. Kada kažem zvuk, mislim na i na potpuno odsustvo istog. Recimo imamo situacija gde se ama baš ništa ne čuje, što je opet sjajno uklopljeno. 


Što se tiče ubice, nema tu puno mrsomuđenja. Lik se pojavljuje, ubije par likova i potom kreće igra mačke i miša sa preživelima. Sama ta igra je odlična. Bukvalno svaka scena nosi određenu količinu tenzije. Same egzekucije su prilično brutalne ali ono što je sjajno, Aja se nije odlučio na to da vam svaku od njih eksplicitno prikaže, tako da je u nekim slučajevima dobro iskorišćen ili zvuk ili npr. krv koja prska na sve strane iako ne vidimo tačno odakle ona prska. Kao što rekoh, igra mačke i miša nosi zaista dobru količinu napetosti. Sa tim umem baš da imam dosta problema. Neretko u filmovima vidimo gomile šablnoskih kenjarija gde likovi baš u odsudnom momentu obore nešto, nešto šušne, sapletu se i slična sranja koja lako predvidite. Za divno čudo, ovde nema ni jedne jedine takve scene. Generalno ovaj film namerno izaziva gledaoca jer upravo kreira scenu koja vodi ka šablonu na koji smo navikli, i na kraju prikaže nešto što ne očekujemo. Najbolji primer je npr. kada devojka stoji ispred ogledala, sagne se i logično čim podigne glavu, iza nje ćete videti nečiji odraz... malo sutra. Ovde se film namerno igra sa tim i ni jedan jedini put vam ne prikazuje to generičko smeće. Samim tim ne znate šta da očekujete. 


Ovakvi filmovi su prilično osetljivi na rupe u scenariju, te ako gledamo npr. And Soon The Darknes novu verziju, možemo postaviti gomile pitanja o logici onog što vidimo. Ovde za divno čudo nema ničeg takvog. Film se odvija u vrlo kratkom vremenskom periodu, situacije deluju realno i samim tim nema mesta za rupe. Takođe, dobro je što se ova igra mačke i miša seli sa lokacije na lokaciju, samim tim nikada neće biti monotona. Ovde jednostavno moram da povučem paralelu sa The Strangers/Ils. Tamo im se ubice šetaju kućom a da stanari to ne primete. Takođe, postavlja se pitanje zašto bi se neko toliko vremena šunjao ako ga stanar ne primećuje. Kakvo bi zadovoljstvo ubica imao u tome da se više pojavi i ode a da to samo gledaoc konta. Ovde ubica ima svoj način na koji postupa i nema odstupanja. Čovek zna šta želi da uradi i to i radi i samim tim je jasna razlika između ovog odličnog pristupa i kretenizama iz dva pomenuta filma. 


Gluma i odabir glumaca su odlični, pri čemu Sesil De Frans dominira lagano celim filmom. Pohvalio bih i izgled samog ubice. Deluje užasno brutalno a zapanjujuće realno. To je danas teško postići. Jednostavno čim vidite nekog lika u današnjem filmu, mogli bi ste da se zakunete da je to budala koja je ubica jer takvih likova u realnom životu se niste nagledali. Ovaj batica deluje kao prosečan plitkoumni drvoseča koji praktikuje česte svinjokolje, voli malo više da pojede, popije, lupeta i kune se u Saleta Popovića... Ali kad on krene na posao, jeza je zagarantovana. Sve ovo što do sada navedoh rezultiralo bi jednostavnim ali efektnim hororčetom koji bi bio veoma dobar za jedno gledanje. Braćo i sestre, ovo je sve samo ne jednostavan horor. Ne smem, neću i ne mogu da spoilujem i sve što mogu da kažem je da je ovo priča o čoveku i njegovoj sebičnosti, njegovoj posesivnosti i opsednutosti, njegovim zabludama i egoičnosti... Tako nešto kad zalepiš u horor, imaš moje duboko poštovanje. 


Jeste mi donekle sve to na kraju delovalo rupičasto ali sam spreman ovo reprizirati kako bih proverio sve još jednom. Zbog toga ću biti oprezniji malo sa ocenom. Mnogo komentara sam pročitao kako cela ta finalna ideja nema logike... to veze sa životom nema. Ideja i te kako ima logike, ideja potkrepljuje ovakav šok u finalu, likovi su kreirani odlično za tako nešto, samo su možda neki detalji nejasni. Ljudima koji imaju slab stomak ne mogu ovo da preporučim zbog gomile scena krvoprolića. Za sve ostale važi da ovo svakako treba da overite.

Zanimljivosti:
Sesil De Frans je trenirala sa Tai bokserom kako bi bila u formi za ovaj film. Za potrebe filma, četiri kuće su korišćene kao jedna. Film je sniman 36 dana. Jedine scene snimane u studiju su scene kada su obe devojke u ubicinom kamionetu. Studio je bio veličine garaže. Sesil De Frans je odradila najviše scena u kojima njen lik vozi automobil. Kada u jednoj sceni krv pljusne po kameri, to se slučajno desilo ali je Aja odlučio da taj detalj zadrži u filmu. Aja je izjavio da je scena u kojoj se jedna od devojaka u toaletu krije od ubice posveta filmu Maniac. Film je sniman u Rumuniji.

Naj scena:


Otkriće

Moja ocena: 7/10

субота, 23. март 2013.

Det sjunde inseglet (1957)


The Seventh Seal (1957) on IMDb
Kod nas nazvan: Sedmi Pečat
Alternativni naziv: The Seventh Seal
Žanr: Drama | Fantastika
Režija: Ingmar Bergman
Glumci: Max von Sydow, Gunnar Björnstrand, Bengt Ekerot...

Priča:
Čovek traži odgovor na pitanja o životu, smrti i postojanju Boga. Za to vreme, on igra partiju šaha sa samom smrću. Ukoliko je izgubi, gubi i život.

Moj osvrt:
Ne znam koliko sam relevantan da komentarišem jedan ovakav film. Braćo i sestre, ja ću dati sve od sebe da iznesem moja viđenja. Verujem da među vama ima i filmski edukovanijih od mene koji će moći da prošire ovo što ću ja napisati. Pa da počnem. Film otvara odlična ideja. Imamo scenu u kojoj smrt dolazi po čoveka i on od nje traži da igraju šah, pri čemu, ukoliko izgubi, gubi i život. Tu imamo odličnu simboliku. Pre svega mislim na to gde na život možemo gledati kao na igru protiv smrti. Kada ubacimo šah u celu tu priču, simbolika je još jasnija. Pre svega svaki postupak čoveka može da se identifikuje sa potezom u šahu, tako da svaki taj potez/postupak vodi ka tome da će partija trajati duže ili kraće i kako će se završiti. 


Sada može da se postavi i pitanje, a šta je sa krajem partije, jer ukoliko čovek pobedi, sigurno ne može prevariti smrt. E upravo tu i jeste caka filma, nije stvar u tome da se smrt prevari i večno živi, stvar je u tome na kakav način čovek završava život, da li ga napušta kao neko ko je ostvario sebe ili ne. Kako je glavno pitanje ovde neminovno povezano sa religijom, film je prebogat simboličnim scenama koje konstantno otvaraju pitanja. Imamo scenu u kojoj se zabavljaču priviđa Isus i Devica Marija. Preko te scene je teško preći samo tako jer ovde može da se vidi više stvari. Prvo, zabavljač i njegova porodica su jedini ljudi koji su u filmu zaista srećni i ostvareni. Potcenjujući njegov posao, može se povući simbolika i reći da je jedan šarlatan zapravo izmislio priče o veri kakvoj danas služimo. Ali nije to tek tako jednostavno. Rekoh, ovaj čovek i njegova porodica su jedini zaista srećni ljudi u filmu, jedini koji su zadovoljni malim stvarima i jedini koji na neki način dolaze do tog odgovora o Bogu. Jasnija crta ovde je to da vera ispunjava čoveka. 


Glavni lik je vitez koji se vraća iz Krstaških ratova. O njemu malo kasnije. Prvo želim par reči da kažem o njegovom pratiocu, štitonoši ili šta je već. Ovaj čovek jasno iznosi kako je religija prevara, jasno pokazuje kako su za njega sve te stvari šarlatanske. Ono što je ovde prikazano je to da on upravo u svetu pronalazi ono što bi potvrdilo njegovo mišljenje: Ljude iz vere koji koriste svoj položaj da bi došli do dobiti, u slikama fresaka i razgovoru sa čovekom koji ih slika on dolazi do jasne tvrdnje kako je sve usmereno na to da čovek zbog straha od smrti trči crkvi i Bogu. On u jednoj sceni sarkastično priča o povodu za Krstaški Rat iz kog su došli, kako je on vođen bez valjanog razloga. Takođe, on se postavlja iznad svih, na sve gleda posprdno i čini se da lako pronikne u ponašanja svih ljudi. On sam se ponaša kao neko rezigniran degradacijom koju religija donosi. Ovde mogu da se pozovem na sjajan komentar jednog od čitaoca koji je rekao da ćeš u filmu pronaći ono što tražiš. Tako je i u životu, tako je i ovde prikazano, a to je manje više i suština vere. Stvar je u tome da li veruješ ili ne. 


Do sada su sam suprotstavljena dva tipa ljudi, imamo porodicu koja veruje, imamo štitonošu koji ne veruje. Pre nego što krenem na glavnog lika, reći ću samo da ću se ostalim likovima baviti nešto kasnije. Nije da su nebitni, imaju ulogu, ali ne kao ovi do sada navedeni. Glavni lik tumači jedan od najvećih glumaca ikada, Maks Fon Sidou. Ovi do sada navedeni su imali jasan smer. On je specifičan zbog jedne jedine stvari. Prividno, on nema strah od smrti. Lagano igra šah sa njom dok traži odgovor na pitanja o životu, Bogu... E sada, zašto bi on tražio ta pitanja ako se ne boji smrti? Jasno je kao dan da on ima strah od toga šta posle dolazi. On sumnja u postojanje Boga u kojeg veruje i to je pitanje koje ga razdire. Došao je do kraja svog puta i ne može da učini taj poslednji korak dok ne zna da li ga čeka ništavilo ili pak ono što religija tvrdi. 
Njegove patnje idu čak dotle da je spreman obratiti se đavolu samo da bi bio siguran da Bog postoji. Nadu je uložio u to da će produžiti sebi život partijom šaha sve dok ne dobije odgovor na to sudbonosno pitanje. 


Smrt je sve vreme uz njega, sve vreme ga prati na putu. Naravno, videćemo kako smrt uzima neke od likova. U tome je sada onaj fazon što sam pominjao, kada sam pričao o načinu na koji čovek umire. Ovde se vidi sva mudrost toga i ovde se vidi uloga svih likova. Videćemo kako odlazi ljigavac, grešnica, prost čovek, osoba koja je izgubila nekog, nevernik... Fazon je u tome što naš glavni lik ne može da se svrsta ni u jednu od ovih grupa. On je kroz ceo film u borbi da pronađe pitanja. Smrt koja ga prati ga dodatno muči jer u jednoj sceni se praktično skriva iza sveštenika kojem se ovaj čovek ispoveda. Ovo je opet jasna simbolika o prevrtljivosti koja vlada kod nekih ljudi koji služe Bogu. A na primeru onog zabavljača i njegove porodice, jasno je da je Bog u čoveku. I sami propovednici se pojavljuju onda kada se ljudi zabavljaju, kako bi to sve bilo prekinuto i akcenat bio bačen na to da su grešni i da će patiti. 


Zanimljivo je gledati i faze šahovske partije između čoveka i smrti. Jasno se vidi simbolika. Partiju čovek počinje veseo, kao da je to samo igra šaha... a čovek je takav kao dete. Partiju nastavlja samouvereno, siguran u sebe... a čovek je takav kada je mlad... Zatim nastavlja u strahu od onog što može da se desi... pa dobro, mislim da ste shvatili. Ono što je Bergman uspeo a to je da na najbolji način prikaže obe strane, pri tom ne kritikujući niti vređajući ni jednu od njih. Vidi se sve ono dobro i loše u veri, vidi se sve ono dobro i loše u njenom odsustvu. Braćo i sestre, to bi bilo to. Iluzorno je pričati o tome da li ovaj film treba ili ne treba gledati. Ovo je jedno od onih ostvarenja koja definišu umetnost, koja pokreću na razmišljanje i koja, dokle god traju, teraju čoveka da traži odgovore.

Zanimljivosti:
Naslov je zapravo preuzet iz citata iz Biblije. Begrman je celu ikonografiju koja se vidi u filmu zasnovao na crkvi u kojoj je njegov otac propovedao. Ovo je jedan od Bergmanovih najdražih filmova od svih koje je stvorio. Inspiracija Bergmanu za film su bili neki od Kurosavinih filmova. Šahovske figure koje se vide u filmu su prodate 2009 za oko $150.000.

Naj scene:


Faze šahovske partije...

Moja ocena: 9/10

Taken 2 (2012)


Kod nas nazvan: 96 sati: Istambul
Žanr: Akcija | Kriminalistički | Triler
Režija: Olivier Megaton
Glumci: Liam Neeson, Famke Janssen, Maggie Grace

Priča:
U Istambulu, penzionisani CIA operativac Brajan Mils i njegova žena postaju taoci oca čoveka koga je Mils ubio kada mu je kidnapovana ćerka...

Moj osvrt:
Film se otvara u Albaniji sahranom Milsovih žrtava iz prvog dela pri čemu se jedan od prisutnih na tečnom engleskom kune da će pronaći i ubiti čoveka koji je doneo smrt njihovim bližnjim. Nemam problem sa ovim stvarima ali u današnje vreme deluju malo bezvezno. Ako se ne varam u prvom delu su Albanci između sebe pričali na albanskom, al ajde sad. Ono što je genijalno iz prvog dela to su Milsove osobine specijalca, kako sve pamti, povezuje, zaključuje. Međutim film se nije bavio njegovim usputnim osobinama. Realno koga je i bilo briga za njih. Ovde pokušavaju da njegov profesionalni život prenesu na lični pa imamo gomile besmislenih scena gde on čeka tačno 14h kako bi došao po ćerku, jer zaboga baš tada je rekao da će doći. 


Mislim ok, može to da bude i zanimljivo da ovog lika nismo gledali u prvom delu. Tamo je tačnost bila njegova vrlina a ovde on robuje tim osobinama. Ipak je to velika razlika. Naravno to pređe u kompletnu besmisao kada on ispituje pozadinu dečkića njegove ćerke. Ok, svaki normalni otac će imati zaštitnički stav ali biti ovoliko opterećen opet šteti onom zajebanom baji iz prvog dela. U prvom delu je jasna bila ljubav prema ćerci, jasna briga zbog realnih stvari, ovde kao da nisu imali ideju pa su do glavne akcije ubacivali besmislice. To opet šteti liku. U tih prvih pola sata filma imamo gomile preseravanja sa Milsom i njegovom porodicom. U prvom delu je to sve bilo lepo spakovano. Odlično je bilo što je Mils ne živi sa svojom ćerkom, što mu se žena preudala, nekako je sve to imalo efekta da pojača zaštitnički stav ovog čoveka prema svom detetu. 


Ovde su se ipak pobrinuli da sisice koje nisu zadovoljne što u prvom delu Mils nije skončao sa svojom ženom i kćerkicom budu zadovoljne. Ono što smo videli u prvom delu je lep život koji imaju i ćerka i bivša žena a ovde nam serviraju patetiku kako bi Milsić mogao da putuje sa njih dve negde. Mislim zar nisu mogli na put s njim u svakom slučaju. Sve ovo što sam naveo je napucano u jadnih prvih pola sata. E tu leži još jedan problem. U originalnom Taken-u, akcija počinje vrlo brzo i kada počne, zaboravite da ćete se odvojiti od ekrana. Ovde pola sata čekamo da se nešto desi. Mislim imaš napravljene likove, nadovezuješ se na radnju prvog dela i treba ti pola sata za uvod do akcije. To znači da baš i nemaš osećaja za to što radiš. 


Kada već akcija kreće, imamo žestoku eksploataciju Milsovih sposobnosti. Jasno je da nisu mogli da nabace onaj ludački tempo koji je original imao pa su morali već nekako da nafiluju film sa karakterističnim stvarima. Sve u svemu, nije to loše. Način na koji mils eliminiše protivnike je dobar, način na koji razmišlja, na koji odlučuje i na koji otkriva stvari je takođe dobar tako da nemam tu nekih većih zamerki. Ono što je prelomni momenat u prvom filmu je kada Mils kaže ćerci da će biti oteta. Ne znam zašto im je u tri života trebalo da to ponove ovde. Mils zove svoju ćerku i kaže joj da će on i njena majka biti oteti. Mislm daaaaaaaj. Klasično huljenje i kopiranje nečega što je bilo jezivo (i) dobro. 


U mnogim scenama se tenzija odlično kreira, ali tu imamo jedan problemičak. Svaka od tih scena se završava dobro po glavne likove. Svaki put za malo uspevaju da odrade to što su hteli. Posle nekoliko takvih scena više ni ne strahujete jer je jasno da se ništa na kraju njih loše desiti neće. Sledeća stvar sa kojom sam mislio da ću imati problem je to što Milsova ćerkica treba da pomogne u oslobađanju mame i tate. Ako bi ona izvodila tamo neke pizdarije, to bi lako diskreditovalo ono što je Mils radio u prvom delu. Za divno čudo ovde su se fino snašli. Pre svega, Mils joj govori da se utopi u masu i ponaša hladnokrvno što njoj ne uspeva. Od nje ne traži ništa kolosalno tako da sve ovo pije vodu. Još jedna dobra stvar, svo to njeno učestvovanje u akciji ne traje dugo. Jedini problem sam imao sa njenim vozačkim sposobnostima, ali ne bih sad o tome nešto posebno pisao. 


Veliki kvalitet prvog filma je bila dinamika radnje. Bukvalno, događaji i otrkića su se konstantno smenjivali i to vam nije dalo ni vremena da produženo trepnete a kamo li pauzirate film i odete do toaleta. Ovaj film nema tu dinamku radnje, ali ima dinamiku akcije. Akcione scene lako eksplodiraju i prilično su efikasno odrađene. Mils je i dalje brutalan, egzekucije su efikasne tako da tu film ima plus od mene. Kada imaš negativca u filmu, ako su njegovi motivi jasni, čemu neko prekenjavanje o tome. Ovde lik objašnjava kako mu je Mils ubio sina. Ok, to je dovoljno za motiv. Ali čemu povlačenje priče o pravdi, o tome kako je Mils uništio sreću njihovim porodicama zbog toga ako se zna šta su ti likovi koje je Mils smakao radili. Nije puno vremena potrošeno na ovo, ali mi je delovalo baš bespotrebno. 


Najveći problem ovog filma je postojanje prvog dela. Realno, da taj film ne postoji, ovo bi bio kvalitetniji film nego što je procenjen. Onako, pokazali su nam brutalno dobar film i onda servirali nastavak koji ne može da se stavi i u istu rečenicu sa njim. Ako se oslobodimo stega koje nosi prvi Taken, ovo je sasvim ok akcioni filmić. Bez prvog Takena, ako zanemarimo njanjav početak, ovde se nema naročito šta kolosalno zameriti. Nison je i dalje genijalan, zaista u nekim scenama samo grimasama ume da naježi, i on će dostaviti bilo šta što tražite od njega. Ostali su manje više ok, tako da nemam problem ni sa glumom. Sam kraj mi se takođe dopao. Mogao je biti i bolji jer je obećavao u jednom momentu dosta, ali ni ovako nije loš. Jedini problem je doza predvidivosti koju nosi. Generalno, očekivao sam mnogo gori film. Ako poredim sa prvim Taken-om, ovo nije naročito vredno pažnje, ali kao zaseban filmić, sasvim je ok za pogledati.

Zanimljivosti:
Kada Kim baci prvu granatu, Brajan izbroji 4 sekunde i izračuna da je udaljenost 4.5km. S obzirom na brzinu zvuka, ovo je netačno. Prava udaljenost je oko 1km. Da je udaljenost 4.5km zvuk bi morao da putuje 13 sekundi.

Naj scena:


Mils kreće u potragu

Moja ocena: 6/10

четвртак, 21. март 2013.

The Words (2012)

Djuka

The Words (2012) on IMDb
Kod nas nazvan: Reči
Žanr: Drama, misterija, romansa
Režija: Brian Klugman, Lee Sternthal
Glumci: Bradley Cooper, Dennis Quaid, Olivia Wilde, Jeremy Irons...

Priča:
Pisac na vrhuncu svog uspeha otkriva visoku cenu koju mora da plati zbog krađe dela drugog čoveka.

Moj osvrt:
Do sada sam pisla isključivo "udružene" recenzije, tj. kada drug Autsajder napiše osvrt, ja dodam par stvari koje mislim da je propustio ili svoje viđenje filma koje je drugačije od njegovog. Nisam se bavila svim segmentima filma, niti poklanjala pažnju nečemu što je drug Autsajder već obrazložio, da se ne bih ponavljala i bespotrebno ispisivala redove drugim rečima sa istom suštinom. Negde sam ostavljala komentare (npr. Inception i Shutter island) i oni su sadržali par detalja dovoljno bitnih da se spomenu, ali nedovoljno njih da bi se pisao osvrt, kad je drug sve lepo pokrio. Elem, moji osvrti su do sad bili dodatak, a ovo sad je moja prva samostalna recenzija, pa neka vam je bog u pomoć :) 


Odmah upozoravam sve čitaoce da će tekst koji sledi imati verovatno dosta spoilera. Danak neiskustvu :) Moram priznati da me je tema filma o ukradenom rukopisu u prvi mah ohladila jer me je podsetila na film A Murder of crow. Očekivala sam sad neku silnu osvetu i zapetljanciju, kad ono...Međutim! Ovaj film je daleko od trilera, nema osvete, nema histerije i priče koja potresa javnost. Ovo je film o intimnim dramama dva čoveka, o sujeti, unutrašnjoj borbi između zamišljene i realne slike o sebi, o izborima koji menjaju život. Film je naratološki jako zanimljiv. Imamo tri priče, ali one ne teku linearno da bi se u nekom trenutku povezale, već su jedna u drugoj. 


Svaka priča je jedan sloj koji je potreban za razumevanje prethodnog. Možemo reći i da je sve jedna priča, čiji nam se detalji otkrivaju postepeno. Prva priča, da tako kažemo, je sam početak filma. Klej Hamond (kog igra Denis Kvejd) je uspešan pisac i održava promociju svoje nove knjige. On čita odlomak iz romana i to je zapravo druga priča. U pitanju je mladi, nepriznati pisac Rori Džensen (Bredli Kuper) koji pokušava da nađe izdavača za svoje radove, ali ne uspeva u tome. Pratimo Rorija kroz sve faze, od entuzijazma i vere u sebe, do prilagođavanja životnim okolnostima (u smislu nalaženja bilo kakvog posla zbog preživljavanja, i dalje verujući i ne odusajući od svog sna), do potpune rezigniranosti i sumnje u sopstveni talenat. 


Mislim da je  lik Rorija psihološki jako dobro razvijen, i takvo vođenje radnje (koje se u nekim momentima čini predugačko i nepotrebno) je neophodno zarad boljeg osvetljavanja postupaka koji će uslediti. Rori pronalazi slučajno zagubljeni rukopis nepoznatog autora, delo koje je savršeno u svakom smislu. Na vrhuncu svoje krize identiteta kao pisca, Rori prekucava taj rukopis, bez namere da ga prisvoji, ali igrom slučaja on ga i prisvaja. Proslavlja se, dobija brojne nagrade, a na osnovu tog romana, uspeva da objavi i svoja ostala dela. Na vrhuncu slave, prilazi mu stari čovek, pravi autor romana i predstavlja mu se. E, sad, tog starca igra fantastični Džeremi Ajrons, i ne znam ko drugi bi bolje izneo tu ulogu (osim možda bogoca Alana Rikmena). 


Starac priča Roriju o svom delu, kako je ono nastalo, šta je on sve izgubio, šta je naučio. To je ona treća priča, to je priča u priči (u književnosti bi se ovo zvalo skaz). Tu se dešava ključna stvar u ovom filmu, koja će verovatno mnogima promaći, zato ću se na tome više zadržati. Starac ne želi novac, ne želi priznanje, mada je to prvo što očekujemo. On samo želi da Rori shvati šta je ta priča njemu značila, kakav je uticaj imala na njegov život. Po principu „preuzeo si priznanja, onda moraš da poneseš i teret i svo saznanje koje ta priča nosi“. Sam taj fokus na gubitak priče nas uvodi u potpuno drugu dimenziju, dimenziju koju ne može da shavti niko ko se ne bavi nekom vrstom stvaralaštva. Nije tu reč o slavi, ni o novcu, nisi ti nekome ukrao priznanje, ukrao si deo njegovog života, ukrao si deo njega koji je on utkao u svoju priču. 


Sećam se da kad sam pričala o tome sa jednim drugarom koji, inače, piše, rekao mi je: „Meni kad bi neko uzeo sve ono što sam napisao, ja bih se razboleo. Mislim da bih mesecima bio zaista bolestan i ne znam kako bih se od toga oporavio.“ I upravo tu je ključ. Nema to veze sa slavom, to je gubitak one veze sa samim sobom, gubitak koji menja život. Sad, to se vama može učiniti preterano, možete da kažete „šta lupeta ova, pa neka sedne da piše opet, ako je pisac, pisaće“, ali nije to baš tako. Možda to ima veze sa određenom dozom sujete prisutne kod svih umetnika, ne znam. Neću dalje o tome, da se ovo ne bi pretvorilo u sve sem recenzije. Želim da napomenem samo da u toj trećoj priči igra Ben Barns koji me je veoma prijatno iznenadio i jedva čekam da dobije više prostora i da počne da igra ozbiljnije uloge, jer mislim da će moći da ih iznese. 


Na nekoliko mesta priča o Roriju se prekida, tj. Klej Hamond prekida čitanje (jer je, jelte, u pitanju promocija knjige, pa čita samo odlomke). Tu se pojavljuje i Olivija Vajld, koja igra lepu studentkinju čiji idol je Klej Hamond. E, sad, tu ima tušta i tma nekih dijaloga, svaki drugi kao pametan, u pauzama neki značajni pogledi i ne znam ti ni ja šta. Moram priznati da mi je sve to bilo onako malo bljak, na par mesta sam i prevrnula očima, i iskreno, nije mi jasno toliko prenaglašavanje stvari koje su i više nego očigledne. Ali ajde... Možda je to najbolji način da se priča zaokruži, da saznamo ko je Rori a ko je Klej. Ipak sve to ima neku poentu. 


Naravno, ima i stvari koje mi se nisu dopale. Na prvom mestu je gluma Bredlija Kupera koja je na nekim mestima veoma neubedljiva. U sceni u parku u kojoj mu starac priča svoju životnu priču, on ima neki blagoteleći osmejak kao da sluša bebu kako guguče. I na još nekoliko mesta isto, niđe veze. Druga stvar koja mi se nije dopala je što je film hipersenzibilan, na nekim mestima je na ivici da sklizne u patetiku. Mislim da je moglo i bez toga, a poenta bi ostala jasna. Prosto, ima previše njanjavih scena. Ljudima koje zanima ova tematika, film će se dopasti. Ostalima će biti predugačak, prespor, možda čak i dosadan. Zbog tematike koja je meni bliska, ja ne mogu da se udaljim i objektivno ga posmatram kao običnu dramu. Pošto sam pristrasna samoj tematici filma, imajte u vidu da ću ovom filmu dati ocenu više nego što realno zaslužuje.

Zanimljivosti:
Pošto su scenaristi Sterntal i Klugman prijatelji Bredlija Kupera, želeli su da on glumi u ovom filmu, što im je on i obećao još 1999. godine, kada je i scenario napisan.

Naj scena:


„Više mi je bilo stalo do reči, nego do žene koja me je inspirisala da ih napišem.“

Moja ocena: 8/10