Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

понедељак, 28. септембар 2015.

The Departed (2006)


The Departed (2006) on IMDb
Kod nas nazvan: Dvostruka Igra
Žanr: Kriminalistički | Drama | Triler
Režija: Martin Scorsese
Glumci: Leonardo DiCaprio, Matt Damon, Jack Nicholson...

Priča:
Policajac koji se na tajnom zadatku infiltrira u redove bostonske bande i čovek mafije u policiji pokušavaju da razotkriju jedan drugog.

Moj osvrt:
Ono što nisam znao kada sam prvi put gledao ovaj film je to da je on rimejk. Ne znam šta bih mislio o njemu da sam prvo gledao original ali ovako, bez trunke sumnje, ovo je vrhunski triler, verovatno jedan od najboljih. Ne donosi on samo opasnu akciju i sukobe. Ovaj film je mnogo više od toga. Uz sve to, imamo odličnu dramu i imamo kritiku društva. Da li je to nasleđe iz originala ili su se i te kako potrudili da dostave nešto novo, ne znam. O tome ću pričati kada pogledam original. Kako god bilo, pored Scarface, Skorseze je servirao još jedan vrhunski rimejk. 

Prvi utisak ostavlja gomila opasnih njuški. Kada vidite Nikolsona, DiKapria, Dejmona, Šina, Boldvina, Vinstona, Volberga i sve te face, jasno vam je kao dan da je ovde bilo opasno love jer svi oni i te kako koštaju. E sada, ovo ne treba shvatiti kao "imali su love pa su napravili nešto dobro". Danas ta lova ničemu ne vodi niti znači išta. Pogledajmo gomilu bombastičnih projekata sa opasnim glumačkim ekipama koji neretko budu ili promašaji ili tek gledljivi. Ovakve likove moraš da složiš tako da svako od njih ima svoje svetlo na pozornici i da svako da ono što treba da da. Moraš da imaš priču koja podržava sve ove likove inače se to svede na neoprostivu grešku. Ljudi koji kritički gledaju na film ne praštaju traćenje ovakvih likova. Takve svakako nervira kada vide Kejna u Now You See Me idiotiji, MekDauela koji ne može da dođe do jedne normalne uloge, Ajronsa koji je tako prokleto neiskorišćen itd.

Ako govorimo o nečemu što se zove igra mačke i miša, mislim da ni jedan film nema taj segment tako dobro razvijen kao ovaj. Mislim da ne postoji scena koja ne može da se podvede pod tako nešto. Film vam nabija adrenalin konstantnom pretnjom da će da se desi nešto opasno, daje vam realne situacije koje mogu otići pogrešnim putem i trudi se da vas konstantno drži na ivici. I svaka scena ima svoj neki mali potpis. Za mene lično je bilo veliko oduševljenje kada sam čuo Shipping up to Boston od Dropkick Murphys. Ta stvar nekako dočara ludilo, bes i adrenalin koje donose scene. To su mi i dva najdraža momenta u filmu jer ujedno i najavljuju brutalan zaplet a i podgrevaju atmosferu za rasplet.

Priča prati dva čoveka, na neki način dajući nam isti put kojim idu ali iz dva ugla i različite polazne tačke. Kada smo upravo kod tih polaznih tačaka, tu imamo motiv i imamo poreklo. Naše poreklo može znatno da nam odredi put. Neretko se ugledamo na ono što su nam očevi bili. To isto poreklo nam može i otežati put. Ako se bavimo istim poslom kao naš otac, mogu nas gledati kroz njegove uspehe i procenjivati po tome što je svakako teret. Međutim, ako nam nije ostavljeno dobro ime, moramo uložiti mnogo više napora da bi postigli ono što hoćemo. Sve to je rezultat činjenice da su ljudi prepuni predrasuda i da imaju premalo vere i poverenja u čoveka. Kada su u pitanju motivi, zanimljivo je da ova dva čoveka idu istim putem ali motivi su skriveni i tek oni pokazuju ko je kakva osoba. 

Na putu kojim ideš si da bi dobio nešto. Film kroz svoje likove kaže da možeš da uzmeš nešto što ti treba što bi bilo jednako otimanju. Drugi način je da nešto dobiješ ili osvojiš svojim radom, tj. da nešto može da bude nagrada za tvoj uspeh. Zamislite društvo koje bi tako funkcionisalo, gde bi bili prikladno nagrađeni za vaš trud, gde bi dobili ono što zaslužujete, gde bi vaš rad bio vrednovan kako treba, gde bi vaš trud vredeo. A zamislite društvo u kom moćni otimaju šta god žele, u kom niste sigurni šta će biti sutra, da li ćete moći da izgurate, da li ćete biti finansijski obezbeđeni, da li ćete imati potrebna sredstva za normalan život, da li ćete biti plaćeni za ono što radite, da li će vaša ideja biti prihvaćena, da li će vaš trud biti vrednovan. Verujem da ovaj drugi sistem ne morate ni da zamišljate. Vidite li sada da "uzmi ili zadobij" definiše društvo. 

Da se vratimo na onaj motiv. Šta god radio, moraš da imaš cilj, moraš da imaš ono što te pokreće. Taj cilj te jasno određuje. Za taj cilj si spreman uraditi bilo šta. Ako gledamo ovu dvojicu, ako ne znamo njihove ciljeve, oni praktično rade istu stvar. Na prvi pogled, jedan pati dok drugi uživa u onom što radi. Ali pazite, jedan naizgled radi ono što je drugome cilj i obratno. I jedan i drugi glume da su nešto što nisu. I opet imamo istu stvar. Obojica su u opasnosti da ne budu otkriveni i obojica imaju isti ulog a to je onaj najveći. I na kraju krajeva, taj cilj će sve razotkriti. Ko god da si, šta god izgleda da radiš, cilj te prikazuje onakvim kakav jesi, cilj će opravdati ili neće sredstva koja koristiš, cilj jasno kaže da li glumiš ili si to za šta se izdaješ. Ovo nije situacija samo sa ljudima. Pogledajmo i filmove. Neki filmovi vam serviraju obrt na kraju i vi shvatite veličinu onog što ste gledali i što vam nije izgledalo tako veliko. Neki istim tim obrtom izdaju suštinu i samo igraju na kartu iznenađenja. 

Ova dva čoveka se kroz celu priču pretvaraju da su nešto što nisu. I tačno vidite kada koji gubi konce. Kažem, neko bi rekao da jedan uživa dok drugi pati. To nije baš tačno. Pitanje je samo ko ima kraći fitilj. Ok, jedan jeste u opasnijem društvu ali taj lik nam je draži i više obraćamo pažnju na njega. I jedan i drugi se baš muče da drže stvari pod kontrolom. I to pretvaranje da si neko drugi i te kako uzima maha. Pogledajmo onda Leov lik koji počinje totalno da ludi od konstantnog straha za sopstveni život, od odsustva kontakta sa drugim ljudima, od konstantnog boravka sa ljudima koji su različiti od njega, od toga što ne može da bude ono što jeste. Ta gluma, pretvaranje i foliranje su opasan udarac za psihu čoveka. Ček ček ček, pa gde sam se zaleteo. Zar Gone Girl nije rekao da možeš da godinama glumiš sve, od položaja, preko znanja pa do emocija i to bez ikakvih posledica i bez da drugi shvate tvoju igru. Meh, kako sam samo nepažljiv. Taj klasik me uči životu a ja ne pazim. 

Kada radiš to što radiš, o tebi dosta govori kome se i kako dokazuješ. Da li se dokazuješ nekom ko je sumnjao u tvoje sposobnosti? Nezgodno je ako radiš nešto iz inata. Šta kada se dokažeš i pokažeš nekom da ipak nešto možeš, koji ti je cilj posle toga? Šta ako ga ne zanima ni to što si mu se dokazao? Ako se pak dokazuješ nekom koga ceniš, tada ćeš ići gore, tako ćeš napredovati. Međutim, šta kada se dokažeš i tom nekom, šta onda? Najveća stvar je da se dokažeš samom sebi, da pobediš sebe svaki put, da pokažeš sebi da vrediš svega što je uloženo u tebe kao i da vrediš više od onoga koliko te procenjuju. Ako se dokazuješ sebi, onda možeš raditi za opšte dobro, onda imaš ideal koji slediš, onda veruješ u svoj cilj. I tu imamo sličnosti ali i razlike između ova dva čoveka: oba se trude iz sve snage, oba su posvećena cilju u koji veruju ali cilj jednoga mu ne donosi ništa već je opšte dobro dok cilj drugoga je samo sopstvena promocija. Ono što je zajedničko ovom dvojicu je to što pokazuju da si maksimalno posvećen samo cilju u koji veruješ. 

Mnogi filmovi teže da naprave spektakl na kraju, da nekom urnebesnom tragedijom pošalju poruku. Mislim, nije to loše. Recimo meni vazda drag Braveheart takvom tragedijom šalje poruku, ubada pravo gde treba. Ali retki to uspeju da izvedu. Uglavnom se to pretvara u brdo patetike. U stvarnom životu moguće je tako nešto, da neka tragedija dovede do promena. Ali šta je zapravo najčešći slučaj? Ljudi brzo zaborave ili čak ni ne čuju za nekog čije zasluge su velike. Za takve ljude znaju samo retki a nagrada obično ne postoji. Njihova smrt ne bude revolucija već je ona definitivna i ne menja stanje stvari. To je tragedija ovog društva. Velikani traju kratko, ne budu nagrađeni i obično nemaju podršku. 

Recimo da si velikan, da si neko ko je napravio nešto bitno, da si spasao živote, da si napravio nešto veliko za čovečanstvo. Kada ti odaju zasluge, da li to rade pravi ljudi, oni za koje si se borio, oni koji su ti zaista zahvalni? Ili to rade oni koji bi se kitili tvojim imenom, oni koji se ugrađuju u tvoj uspeh, oni koji kupe peone tvojom veličinom? Kako bi se osećao u tom slučaju, kada je tvoje ime oruđe za uspeh drugih? Da li si se borio za pravu stvar? Da li si poslužio kao nečiji stepenik do uspeha? Da li su te izdali? Da li smo mi izdali svoje heroje dok ih po ustima provlače oni koji ih nisu dostojni? Ili smo ih izdali time što biramo pogrešne?

Zanimljivosti:
Scena kada Frenk Kostelo baca kokain na prostitutke je jedna od bizarnih ideja Džeka Nikolsona. Još jedna od tih ideja je bilo nošenje strap-ona u porno bioskopu. Volberg je svoju glumu zasnovao na policajcima koji su ga mnogo puta privodili u mladosti. Oskarovac sa najviše puta izgovorenom rečju fuck (237). Di Kaprio nije bio nominovan za najbolju ulogu zato što ga studio nije želeo smestiti u grupu glavnih glumaca kako ga ne bi favorizovao u odnosu na ostale kolege a sam je odbio da bude kandidat za sporednu kako se sa njima ne bi takmičio. 

Kako bi glumio u ovom filmu, DiKaprio je odbio glavnu ulogu u filmu The Good Shepherd koju je na kraju dobio Dejmon. De niro je odbio ulogu ovde kako bi režirao taj film i glumio u njemu. Treći put da Skorseze koristi "Gimme Shelter" od Rolling Stonesa u svom filmu (druga dva su Casino i Goodfellas). Nikolson je prvo odbio ulogu ali ju je prihvatio posle sastanka sa Skorsezeom, Monahanom i DiKapriom. On je izjavio kako je prihvatio ulogu jer će, posle nekoliko komedija, ponovo moći glumiti negativca. Tek pošto je pristao da režira, Skorseze je saznao da je ovaj film rimejk. 

Kada je primao jednu od nagrada, Skorseze je izjavio kako je ovo prvi film sa zapletom koji režira. Jedini rimejk stranog filma koji je dobio oskara. Originalno, u dve glavne uloge su se trebali pojaviti Bred Pit i Tom Kruz. Nikolson je odbio da nosi kačket Boston Red Soxa već je nosio svoj New York Yankees kačket. Rej Vinston je izjavio kako se on i Nikolson nisu baš najbolje slagali tokom snimanja. Skorseze namerno nije želeo da gleda Infernal Affairs (2002) dok nije završio snimanje ovog filma. Za potrebe uloge, Dejmon je radio sa jednom policijskom jedinicom u Bostonu. Bio je sa njima tokom patrola, učestvovao u racijama i naučio osnovne postupke. 

Salivenov (Dejmon) stan ne postoji. Scene koje se vide iz njega su zapravo snimane sa krova. Skorseze je izjavio kako je pravio film kao posvetu režiserima Robertu Oldriču, Semjuelu Fuleru i Donu Sigelu. Lik koji tumači Vera Farmiga je zapravo zasnovan na dva lika iz originala. Film je 50 minuta duži od originala.

Naj scene:

Shipping up to Boston...

Moja ocena: 10/10

30 коментара:

  1. Koliko god da je The Departed dobar (a odličan je), Infernal Affairs je još bolji. Obavezno pogledati!

    ОдговориИзбриши
  2. Da li si očekivao "spektakl u liftu" i da li si sveukupno zadovaljan krajem i porukom koju film dostavlja ?
    Glumci u filmu su fantastični i smatram da je svaki vrhunski odradio svoju ulogu ( Iritantni Dejmon , Dikaprio koji je toliko dobar da sam u par navrata "osetio" u kakvom se shitu taj lik nalazi ( npr. kad se Nikolson igra sa ljudskom rukom , a Leo je ozvučen ) , Džek Nikolson..dovoljno je samo reći Džek Nikolson , Mark Volberg - definitvino "najsimpatičniji lik u filmu" http://67.media.tumblr.com/tumblr_lpl6oaBNA31qlconpo1_500.gif , i naravno Šin , Boldvin i ostali koji su odlični svi )) . Za koga smatraš da je imao najteži posao i čiji performans se tebi lično najviše dopao ? :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne bih scenu u liftu nazvao spektaklom niti naročito neočekivanom. Išla je uz priču tako da nije isforsirana. Što se tiče poruke, mislim da sam u tekstu to obuhvatio. Najteži posao po meni je imao Dejmon. Ne mislim da je njegova uloga zahtevnija od drugih. Od Leove verovatno i nije ali je stvar u tojme što on do sada nije glumio ovako nešto.

      Избриши
  3. Sta kazes na novi Skorsezeov film The Irishman sa Pacinom, De Nirom i Pesciem? Ja sam iskreno odusevljen jer ne verujem da ovaj covek moze da omane, uz to ovako harizmaticne njuske...jedva cekam

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ekipa je dobra, videćemo da li će biti i film. Kontam da ne može puno da omane zbog Skorsezea jer ova trojica više nisu garant dobrom filmu. Na žalost, svedoci smo gomile gluposti koje su Paćino i De Niro snimili zadnjih godina

      Избриши
  4. https://movieweb.com/killers-of-the-flower-moon-martin-scorsese-leonardo-dicaprio/ The Irishman može da omane, a ovaj sam siguran da ne :)

    ОдговориИзбриши
  5. Ko jos broji koliko je puta rec FUCK izgovorena u filmu?Ciji je to "posao" XD
    Vidim da si napisao to u svakom opisu gde se ponavlja nenormalno.
    Jbt.u kazinu 300 puta!!!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Čitajući triviu za svaki film, neretko se dešava da imamo ukupan broj koliko je puta nešto opsovano. Ne znam šta je češće, body count ili F-word count

      Избриши
  6. Iako je realno "Shipping up to Boston" zaštitni znak ovog filma, kao što je i rečeno u tekstu, moram reći i da je generalno muzika i soundtrack čitavog filma brutalan. Mislim nije to upitno kod Skorsezea, uvek on bira dobre pesme ali ovde je po mom skromnom mišljenju baš ubo. Čitao sam da je tango odsviran na gitari tj. muzika koju najčešće čujemo u filmu, baš njegova zamisao, jer je smatrao da to najbolje prikazuje situaciju i stanje dva glavna lika. Meni je takođe neverovatno dobro uklopljena "Comfortably Numb", iako je uopšte nisam izvalio na prvo gledanje. I to je iskoristio verziju u izvođenju Van Morisona,koja je možda i bolja od originalne, ali u svakom slučaju bolje leže u sceni ovog filma.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Lepo si to primetio. Slažem se u potpunosti osim jedne sitnice. Volim Van Morisona ali Comfortably Numb je za mene David Gilmour. Imao sam svojevremeno listu na Youtube gde sam ubacio sve Live verzije te pesme u Gilmourovom izvođenju :)

      Избриши
    2. Baš dobra stvar :) Generalno ne znam šta je lepše, da li kad u filmu čujem pesmu koju ne znam pa se oduševim i posle krene preslušavanje ili kad čujem dobro poznatu stvar pa se opet oduševim i opet naravno krene preslušavanje posle filma :)

      Избриши
    3. Uh obe varijante su sjajne :)
      Mada verujem da mi Host of Serpahim ne bi bila baš ovoliko jeziva da je nisam prvo čuo u The Mist. Zadnja pesma koju sam čuo a da mi je izmestila pamet je Windmills of your mind u Thomas Crown Affair

      Избриши
  7. Poslednja rečenica prvog pasusa, mala ispravka samo. Scarface je De Palma režirao, možda si mislio na Cape Fear to je takođe rimejk u režiji Skorseze za :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da me ubiješ ne mogu se setiti zašto sam Scarface tad vezao za Scorsezea :) Hvala na ispravci svakako

      Избриши
  8. Mozda zbog istog zanra koji fura Skorceze? :D
    Kad smo vec kod Cape Fear, mogao si ga staviti u listu.Mislim da ga nemas :)

    ОдговориИзбриши
  9. Da li je The Departed bolji od Goodfellas? Pitanje je sad. Nešto mislim da je i najbolji Skorsezeov film. Jedini za kojeg je on dobio Oskara i jedini njegov koji je osvojio glavnog Oskara. Kada je Oskar nešto vredeo.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Oskar nije merilo ničega više. Ne znam da li je bolji, ne bih ga baš 100% pripisao Skorsezeu pre svega jer je film rimejk. Mislim on će i govno da izrežira kako treba (ko je rekao Silence). To nije sporno. Ali Goodfellas je neki njegov trejdmark.

      Избриши
    2. Daleko od toga da je Silence govno od filma. Nije nešto veliki film ali nije ni smeće. Solidan je

      Избриши
    3. Oko toga se nećemo baš složiti, pošto je meni daleko od solidnog ali dobro :)

      Избриши
    4. Realno je film promašaj. Slab je. Ima puno nedostataka. Ali sami Skorseze mu daje magiju i lepotu. Ko zna, možda će mu The Irishman biti još veći promašaj i razočarati aspolutno sve. Premijera je u petak pa ćemo imati prve utiske. Jako me interesuju

      Избриши
  10. Ma uopste su filmovi u XXI veku vecinom sranje.Mozda Gladijator, Devojka od milion dolara i Misticna reka (bar po mom misljenju), ostalo...Ricard Drajfus cak rece kod Ivana Ivanovica da su filmovi od sredine 80-ih izgubile svoju draz.Mislim da je malo preterao, ali ko sam ja da se protivim misljenju jednog Oskarovca.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa pazi, s obzirom da on misli a i ti pominješ samo Holivud, možda i može da se smatra tako. Pogledaj filmove van Holivuda ako te zanimaju: The Lives of Others, Song of the Sea, The Pianist, Brotherhood of War, Spirited Away, The best of youth, Incendies, City of God, The Wave, Intouchables, Valhalla Rising, Oldboy, The Hunt, Amelie...
      Skoro svi neuporedivo kvalitetniji od 3 koja si nabrojao.
      Ali imaš i holivudskih koji su jako dobri:
      Kill Bill, The Departed, Shutter Island, LOTR, Warrior, Mad Max 3, Django, Inception, The Others, The Prestige, A Beautiful mind, Avatar, Memento, Room, Black Swan, Inside Out, Mulholland Dr. , The Wrestler, Birdman, Hacksaw Ridge, Taken, THe Passion of the Christ, Eternal Sunshine of the spotless mind...
      Ili potcenjene a sjajne:
      Coriolanus, The Mist, Ex Machina...

      Da ne nabrajam dalje, ima toga. Nije stvar u tome da se više ne snimaju dobri filmovi. Snimaju se. Ali danas ti najbolji filmovi uglavnom nisu deo hajpa. Pre su najpopularniji filmovi važili za one najbolje. Danas je to malo drugačije

      Избриши
    2. Preterao je mnogo. Devedesete su imali najbolje klasike i baš dobre filmove. Negde sam pravio listu pa ću je i ovde preneti:
      1.Pulp Fiction
      2.The Shawshank Redemption
      3.Forrest Gump
      4.Se7en
      5.The Green Mile
      6.Saving Private Ryan
      7.American History X
      8.The Usual Suspects
      9.Schindler's List
      10.The Silence of the Lambs
      11.The Matrix
      12.Terminator 2: Judgement Day
      13.Goodfellas
      14.Casino
      15.The Big Lebowski
      16.Barton Fink
      17.Fight Club
      18.Good Will Hunting
      19.As Good as It Gets
      20.Trainspotting
      21.Reservoir Dogs
      22.Fargo
      23.Braveheart
      24.Heat
      25.Boogie Nights
      26.Unforgiven
      27.The Tin Red Line
      28.Jackie Brown
      29.Seven Years in Tibet
      30.Legends of the Fall

      Nisu poređani od najboljeg od najslabijeg nego onako kako se sjetim. Uglavnom 80% ovih filmova su remek dela ili su jedna crta ispod remek dela. Tako da mogu reći najbolja decenija za filmove

      Избриши
    3. Pazi, ne mislim da on misli da filmovi ne valjaju posle toga. Pre je svaki film praktično bio neka vrsta spektakla. I retko se dešavalo da uložiš silne pare u film a on bude bulja. Način na koji je on tada doživljavao film je verovatno drugačiji od ovoga kako danas doživljavaju. Pogledaj Cinema Paradiso (nemoj rediteljsku) i videćeš o čemu pričam. Nekad si voleo film zbog filma, danas je to uglavnom zabava. Pogledaš, zabaviš se, zaboraviš, ajmo sledeći. Ako je Dajfus rekao da je film izgubio draž, nije rekao da je izgubio kvalitet. Samo način na koji ljudi doživljavaju film danas nije više isti. Čast izuzecima

      Избриши
  11. Dobro, priznajem da ne gledam vanholivudske filmove, to sroji,I slazem se da su odlicni svi ti koje si dole nabrojao (2,3 nisam pogledao), ali mi nekako po glumi, radnji, reziji, ekipi glumaca nekako ova tri uvek prvo padnu na pamet.Vidsi, Blistavi um sam zaboravio.Ako si mislio na The mist Stivena Kinga, gledao sam ga vise puta, jeste dobar, posebno kraj i ona muzika je jeziva u p.m.!!!

    ОдговориИзбриши
  12. Sad tek videh komentar od Anonimnog, i bas zbog svih tih filmova koje je naveo, i ja mislim da su u Holivudu devedesete najvise jebale kevu.Posle je dosta ili nastavaka ili rimejkova, ili jeftinih kopija.Naravno, cast izuzecima o koje smo vec pominjali.

    ОдговориИзбриши
  13. Remek-delo, jedan od onih koje nisam voleo na prvo gledanje pa sam na drugo pao sa stolice... Ali "Shipping up to Boston", "Gimmie Shelter", "Baby Blue", "Comfortably Numb"... Ne zna se koja bolje lezi uz koju scenu, sve sam vrh vrhova.... Sad se ceka Irishman...

    ОдговориИзбриши
  14. Skorseze, Tarantino, Gaj Riči naravno i još mnogi drugi, ali ova trojica su "soundtrack kings". Skoro sam baš čuo pesmu iz Goodfellas totalno nepoznatu "Shangri las - Walking in the Sand" i već danima je vrtim, strašna stvar, a jako ju je teško izvaliti u filmu uopšte

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kad neko kaze Richie prvo mi na pamet pada vrhunska "Fucking in the Bushes" sa kraja Snatcha. Taj lik prokleto dobro uklapa soundtrackove. Tarantino je vec stara prica.

      Избриши
    2. A meni nekako na pamet pada Hundred Miles High City i Liar Liar iz Dve Čađave Dvocevke

      Избриши