Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

понедељак, 3. јун 2013.

Le locataire (1976)


The Tenant (1976) on IMDb
Alternativni nazvi: The Tenant
Kod nas nazvan: Stanar
Žanr: Triler
Režija: Roman Polanski
Glumci: Roman Polanski, Isabelle Adjani, Melvyn Douglas...

Priča:
U Parizu, stidljivi birokrata Trelkovski iznajmljuje stari apartman u kom je prethodni stanar, egiptolog Simon Šul, izvršila samoubistvo. Po useljenju, Trelkovski oseća neprijateljstvo skoro svih ostalih stanara.

Moj osvrt:
Polanski ko Polanski - kad ne bi napravio remek-delo i kad ono ne bi bilo mind fuck, svašta bi se desilo. Pokušaću da vam predstavim ovaj film bez ikakvog spoilovanja što će biti malo teško, ali daću sve od sebe. Pre svega ću vas upozoriti da pažljivo gledate film jer velike su šanse da će vam promaći neke bitne stvari važne za shvatanje ovog masterpisa.Kao i svako remek-delo, i ovaj film funkcioniše na više nivoa. 

Za početak treba da shvatimo ko je Trelkovski. Prvo, kada se doseljava, jasna je netrpeljivost ostalih stanara prema njemu. Non stop mu skreću pažnju da ne pravi buku, non stop ga prozivaju za sve i svašta. Drugo, on ima francusko državljanstvo, ali nije Francuz što i njegovo prezime govori. To mu ponavljaju nekoliko puta pri čemu on uvek mora da ponovi da je državljanin Francuske. Treće, on je miran i povučen. A kada je sa prijateljima, oni su upravo suprotni od njega - bučni su, vole zabavu, nije ih briga za ostale. Iz svega ovoga, jasno je kao dan da je ovaj čovek savršen primer stranca i to u svakom pogledu. 

Čovek se ne uklapa ni u kakvu grupu, ni u kakav sistem. Dok se iz sve snage trudi da sluša sve, da poštuje svakog, sve to funkcioniše kako treba po merilima društva. Takođe, što je on bolji, to drugi postaju sve zahtevniji što je stvar koja se dešava svima. Što više dozvoljavate ljudima, sve su bezobrazniji. Tu je jasna aluzija i na to da društvo lako može da učauri pojedinca. Jednostavno ga ograniči na svoj nivo kulture, na svoj kodeks ponašanja i on to prihvati. Naravno, to može biti i pozitivno i negativno. Razmišljajte o tome kao npr. da kap mastila ubacite u čašu vode. Neko vreme ćete videti plavu mrljicu ali na kraju će to mastilo da se izjednači sa vodom i više ga nećete primećivati. Osim ako taj pojedinac ima veliku snagu, uticaj i autoritet, neminovno će biti apsorbovan od društva. 

E sada, ako pogledamo kako to može uticati na osobu i ako malo prokefamo o tome, videćemo kako je ovo fenomenalno predstavljeno u The Tenantu. Vidimo kako to utiče na glavnog lika. Gluma Polanskog nam prikazuje odlično tog uslovno rečeno tunjavca. Okolina od njega pokušava formirati upravo ono što žele. Čak i prijatelji svojim ponašanjem koje je u suprotnosti njegovom doprinose tome da se on oseća pogubljenim. Kada već njegova psiha postane nestabilna, on odilazi u krajnost. Prvo ta nestabilnost proizlazi iz nejgove nesigurnosti i traženja odgovora. Nakon toga, kada se stvari pogoršaju, počinje videti pretnju i u onome što i nije pretnja, počinje sve preuveličavati, sve vidi kao postupke uperene prema njemu. Jasno je kao dan da vidimo odlične psihološke igrarije koje retki filmovi imaju. 

Sve ovo što pričam ima i te kako logike i ima strašnu podlogu u iskustvu a verujem da u ovome i prepoznajete osobine, i ovog pojedinca a i društva uopšte. Iako odbija da bude to što se od njega očekuje, on svesno ili ne postaje upravo to što od njega traže a uz to se bori protiv toga. Zamislite onda šta je u njegovoj glavi i koliko je on sluđen. I to je prikazano velemajstorski sa potpuno oktačenim manifestacijama. E sada, da ovo sve ne bi bila paranoja, da ovo ne bi bilo jednostrano, treba obratiti pažnju i na drugu stranu. Ovo ipak ostavljam vama. Sad ću govoriti o nekim detaljima, ali većinu ću ipak ostaviti vama da malo lomite glavu. Ja sam ovaj film pogledao prekjuče ali sam juče ponovio neke ključne scene i uvideo mnogo stvari. 

Pre svega, stan koji je iznajmljen nema toalet već je toalet odvojen. Prozor iz stana gleda na taj toalet. Trelkovski kroz prozor u toj prostoriji nekoliiko puta vidi likove koji samo stoje i gledaju. To može da zbuni čoveka ali ako posmatramo sa druge strane, možemo na to da posmatramo kao da svi gledaj u njega. Bukvalno veći deo filma mi se sa Trelkovskim pitamo šta ti ljudi rade, sudimo im po tim njihovim čudnim postupcima ne shvatajući da nismo mi, tj Trelkovski taj koji sudi i procenjuje. Prelom u filmu dolazi kada on zapravo ode u tu prostoriju i ugleda sebe. Ako svi gledaju u njega, jasno je da ga procenjuju, posmatraju i sude mu. Ne kažem da je on krivac ili ne, ne kažem da je on učinio nešto ili ne, to sami otkrijte. Ali onog momenta kada on ugleda sebe, tada je svestan sebe i u tom momentu film menja smer. Zašto bi čovekovo shvatanje o sebi napravilo takvu promenu? Kao što rekoh, to ostavljam vama. Ne smem više od ovoga, kako ne bih mnogo otkrivao. 

Ako je film dotle bio jednosmeran na neki način, ako je dotle sve bilo u tome da Trelkovski trpi druge i pokušava da im se prilagodi ili suoči, ovde film postaje nešto sasvim drugo. Njegova psiha se naglo menja tako da ćete se mnogo puta zapitati zašto radi to što radi i šta predstavlja to što on vidi. Ok, jasno je da je optrećen time da u svemu vidi neprijatelje i pretnju. Sasvim je legalno da postavimo pitanje zašto se on ne odseli iz stana kada već trpi toliko. E pa razmislite zašto? Možda u tom grmu baš leži zec. Šta je to što ga veže za stan? Kao što je u priči navedeno, on dolazi u stan u kom je prethodna stanarka skočila kroz prozor. Igrom slučaja on pred smrt posećuje tu ženu u bolnici. Stvari i slučajevi koji povezuju ovo dvoje ljudi su napravljeni užasno pametno i predstavljaju još jedan aspekt cele priče. Ako Trelkovski u zgradi na sve gleda neprijateljski i ako imamo činjenicu da se devojka neobjašnjivo bacila sa sprata, dobijamo jednu specifičnu atmosferu. Pretnja koju lik oseća dobija pokriće, ali njegovi postupci i ono što on vidi i preuveličava ide u suprotnom smeru. 

Polanski se tu uspešno igra sa gledaocima jer niko ne može da bude svestan na čemu je potencijal, drami, psihi, trileru, misteriji, hororu. Ostavlja nas neko vreme da lutamo tražeći odgovor na sve više pitanja. U tome i jeste njegova genijalnost. Ovde on pokazuje da kao što mi sudimo i procenjujemo, neko ipak sudi i procenjuje nas. Pitanje je samo da li smo svesni sebe samih. Braćo i sestre, mogao bih da pišem nadugo o ovome ali sve preko ovoga bi bilo već gadni spoiler. Ovo je još jedan film Romana Polanskog za koji mogu reći da je vrhunski, tako da je ovaj čovek za mene opravdano jedan od 10 najboljih režisera ikada.

Zanimljivosti:
Zajedno sa Repulsion i Rosemary's Baby, ovaj film čini nezvaničnu trilogiju filmova u kojim se Polanski bavi hororom koji se dešava u apartmanima zgrade. Iako Polanski igra glavnu ulogu, on uopšte u najavnoj i odjavnoj sceni nije naveden kao glumac. Omiljeni "strašan" film Brusa Kembela.

Naj scena:

Suočavanje sa samim sobom

Moja ocena: 8/10

16 коментара:

  1. nisam vise anoniman :D5. јун 2013. 11:38

    Odlican film. Davno sam gledao, moracu da repriziram. Domacine, kad smo vec kod mindfuck zanra, sta mislis o tome da napravis post gde bi svako od nas mogao u komentarima da pise o tome kako je on doziveo i skapirao film i gde bi moglo da se diskutuje o tome bez brige da li ce spoilerovati nekome film? Ima filmova koji su na mene ostavili jak utiak i pored toga sto ih nisam u potpunosti skapirao (npr Sauna) i jako bih voleo da procitam kako su ih drugi skapirali. Znam da se na internetu mogu naci objasnjenja nekih filmova ali isto tako za mnoge se ne mogu naci ili su nepotpuna. Pozdrav.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. U tu svrhu mogu da služe komentari :) Što se saune tiče, davno sam gledao ali koliko se sećam selo u koje stižu je zapravo prezentacija svih onih koje je glavni lik ubio. Kad pogledam ponovo, prodiskutovaćemo. A što se tiče objašnjenja i diskusija, udrite po komentarima slobodno

      Избриши
  2. nisam vise anoniman :D5. јун 2013. 11:51

    Ok, samo mi bezveze da nekom spoilerujemo film, ja uvek popizdim kada citajuci neke komentare naletim na spoiler. Sto se tice Saune, taj deo u vezi stanovnika sela sam skapirao, mucilo me par nekih drugih detalja ali i taj film cu da repriziram posto se ne secam bas svih delova.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uvek spoiler možeš da najaviš u komentaru, mada ja dok ne pogledam film nikada ne čitam komentare :) Prikaze da ali komentare na njih ne sve dok ne overim film (osim ako sam siguran da to neću gledati)

      Избриши
  3. nisam vise anoniman :D6. јун 2013. 10:13

    Evo reprizirao sam Tenant-a i ostalo mi je nejasno par stvari i to su: zub u zidu, hijeroglifi u kupatilu i samaranje klinca u parku.
    Eto, pa ko je voljan moze da pojasni njegovo/njeno shvatanje ovih stvari.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. (SPOILERI U KOMENTARU) Naravno, ovo je moje shvatanje. Svako drugačije viđenje je dobrodošlo. Kako je jasno da je Trelkovski ubio prethodnu stanarku, nekoliko stvari su, da tako kažem, pokrenule tu psihičku nestabilnost u njemu. Devojka koja je prethodno stanovala tu je bila egiptolog, tako da je to podsećanje na nju, tj činjenicu da on ne može da je izbaci iz glave i šta je učinio. Ista stvar je i sa zubom, samo što je verovatno on taj koji je sakrio zub jer je iza ormana koji nije baš lako pomeriti. Razlika između zuba i hijeroglifa je u tome što hijeroglifi predstavljaju nešto što je ubijena radila dok je zub fizički deo nje koji nije završio u zemlji. Jednostavno, koliko god se Trelkovski trudio da "sahrani" dotičnu, ne uspeva mu. I dalje ostaju tragovi njenih dela, ostaje u sećanjima ljudi i na kraju ostaje i taj zub. Što se tiče šamara, to su već detalji koje Polanski voli. Deluju kao ni iz čega a zaintrigiraju i oduševe. Može to da znači da i on postaje netolerantan kao i ostali prema njemu a može samo da bude i iskakanje iz šablona. U takvoj situaciji svi pomažu klincima. Ovaj lik je detetu sašio šamar. Zašto? Zašto da ne? :) To je ono kako sam ja video ove stvari

      Избриши
    2. nisam vise anoniman :D6. јун 2013. 10:34

      Hvala.

      Избриши
    3. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    4. (SPOJLER)
      Na osnovu čega si zaključio da je Trelkovski ubio devojku? Sinoć sam ponovo gledao film, primetio dosta zanimljivih detalja ali to mi je nekako promaklo.

      Избриши
    5. Na žalost, morao bih reprizirati film da bih dao tačne odgovore. Možda neko ko je skorije gledao film pomogne.

      Избриши
  4. Ово је филм који је умногоме утицао на мој филмофилски укус. Гледао сам га много давно, сасвим случајно, док још нисам ни знао ко је Полански. Док сам гледао филм, осећао сам да је то уметност, да је то оно што је мој гушт, да је то филм који ми је отворио очи и ум и после кога сам разне разни Шварценегере, Скотове, Сталонеа и осталу боранију гледао другим очима-очима којим их и данас гледам, као једне карикатуре и луткице које производе маглу намењену празноглавој популацији чије се сфере интересовања завршавају биг мек порцијом и сладоледом на попусту.

    ОдговориИзбриши
  5. Одговори
    1. Iskreno nisam ni znao za knjigu. Tek kod Dr. Ognjanovića sam saznao da postoji. Naravno, kupljeno kao i sve iz te Orfelinove edicije pa ću se rado baciti na čitanje

      Избриши
    2. Moj osvrt na knjigu:

      Knjiga: "Stanar"
      Godina izlaska: 1964.
      Pisac: Rolan Topor

      "Stanar" je nesumnjivo najbizarnija knjiga koju sam pročitao u poslednje vreme. Nisam ni očekivao ništa manje, jer sam, od ranije, upoznat sa likom i delom Rolana Topora. Njegovi crteži su, u najmanju ruku, čudni, a njegova glumačka karijera kratka ali zaista upečatljiva (glumio jednu od glavnih uloga u filmu "Nosferatu, fantom noći" Vernera Hercoga). Topor se u ovom romanu potrudio da pokaže toliko puta pokazanu borbu "drugačijeg" protiv "istih" na jedan sasvim originalan i, makar meni, neverovatno zabavan način, prožet crnim humorom i, mestimično, elementima atmosferičnog horora koji nikad nisu na odmet, a kamoli kad su ovako dobro pokazani. Najbolji primer toga je kraj romana koji je zaista neprocenjiv i šokantan, toliko mračan i uvrnut a u isto vreme satiričan i humorističan da me je ostavio bez teksta i sa potpuno pomešanim (ali sigurno pozitivnim) utiskom. Sve u ovom romanu je tako dobro smišljeno da čak i prezime glavnog lika ima veze sa gorepomenutim sukobom "drugačijih" i "istih". Ne treba ni da pominjem to da je ovaj roman vrlo zanimljiv i napet od prve do poslednje stranice, pre svega jer je moguće staviti se na mesto protagoniste Trelkovskog (koji je smišljen sjajno, svaki njegov dijalog i monolog odiše čudnim ali jako zabavnim humorom) pa nije problem, sa nestrpljenjem, iščekivati šta će mu se sledeće desiti. Kroz ceo roman se stiče utisak da Trelkovski, koji se uselio u stan devojke koja se bacila kroz prozor, umišlja svaki otkačeno jezivi problem koji ima (sa komšijama, prijateljima, čak i samim stanom) do momenta kada sam čitalac kreće gubi taj utisak i postaje siguran da nije sve tako naivno. Topor je to napisao toliko dobro da ja sam nisam primetio kada sam počeo da preispitujem svoja razmišljanja oko dešavanja u knjizi. Jednostavno, ne nalazim ovom ostvarenju ni jednu manu, i priznajem da sam u malo dela (i filmskih i književnih) ovako uživao u poslednje vreme. Ne bi bilo fer da ne pomenem Romana Polanskog i njegov film nastao po ovoj knjizi (film se zove "Stanar" kao i knjiga) jer sam, nakon što sam čuo za taj film, istražio malo i saznao za ovo remek-delo. Primetio sam uticaj ove knjige na jednu drugu koju sam čitao, a to je je roman "Američki psiho", koji planiram da pročitam ponovo, i to uskoro. Kao i to delo, "Stanara" ću sigurno čitati još mnogo puta.

      Избриши
    3. Opa. Hvala za ovaj sjajni prikaz

      Избриши
  6. Pogledah jedan film malo pre, Left Bank sa uvek odličnim Matijasom Šunartsom. Stavljaj ga u listu ako nemaš siguran sam da bi ti se ovo svidelo, samo je jedini problem što su se poslednja 3 minuta posrala na sve što je film prikazao. Mislio sam, sad će na kraju kao šlag na tortu da se kompletira ovaj vrhunski film, ali izgleda da se neko sapleo i oborio sto zajedno sa tom istom tortom. U svakom slučaju itekako vredi pogledati ovo. Okačio sam komentar na ovaj film jer me je malčice podsetilo na neko Tenant-Repulsion ludilo. Došlo mi je da zaplačem na kraju ali sam mahinalno krenuo da se smejem.
    Inače kad smo već kod Polanskog preporučio bih ti i njegovu horor-komediju Fearless Vampire Killers.

    ОдговориИзбриши