Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

уторак, 4. септембар 2012.

Papillon (1973)


Kod nas nazvan: Leptir
Žanr: Biografski | Kriminalistički | Drama
Režija: Franklin J. Schaffner
Glumci: Steve McQueen, Dustin Hoffman, Victor Jory...

Priča:
Dva zatvorenika se udružuju dok služe kaznu na užasnom ostrvu. Iz tog prijateljstva rađa se i plan za bekstvo.

Moj osvrt:
Generalno volim filmove sa bekstvima, pogotovu ako su ona dobro smišljena. Recimo serija Bekstvo iz Zatvora bila vrhunski zanimljiva i sjajna sve do polovine poslednje sezone kada se ispostavi da je jedan lik sam svoja majka. Dobro, ne baš tako ali ista je logika. Elem, većina takvih filmova i serija se zasniva na tom planiranju bekstva i na samom bekstvu. Ovde pre svega imamo prijateljstvo koje se rađa između dva lika. Njih dvojicu tumače Stiv MekKvin i Dastin Hofman. O ove dve veličine mi ne pada na pamet da trošim reči. Šta je kvalitet ove dvojice likova. 


Pogledajte većinu sličnih filmova, svi glavni likovi su neki genijalci, neki mnogo opasni likovi, a šta ovde imamo. Imamo dva potpuno obična lika. Zbog toga, takva dva lika su mi za kratko vreme postala veoma draga. Njihova ljudskost je jedan od glavnih kvaliteta filma. Dopada mi se i to što nemamo onaj klasični šablon gde se ceo film priprema bekstvo da bi se na kraju ono i ostvarilo. Sve ovo je prilično iznenađenje za mene. Ovde imamo možda i najbolje scene vezane za dane provedene u samici. 


U Papilonu je sve dobro izdozirano, prijateljstvo između dva lika, brutalnosti, zatvorski život, bekstva, izdaje, avanture, nesrećni slučajevi... Ono što mi je vrhunski i što mi se zaista dopalo je jedan kontrast (zanemarljiv spoiler). Pre svega imamo jezive scene u naselju gubavaca i postupke tih jadnih ljudi koji nisu morali učiti to što su učinili jer ništa nisu dužni glavnim likovima. Potom imamo postupak jedne opatice koja je itekako imala koristi od jednog od glavnih likova koji nije zaslužio to što mu se desilo. Genijalan kontrast. Neko ko izgleda toliko odbojno da ne smete da ga pogledate se prikazuje kao dobročinitelj, a neki koji se kriju iza krsta pokazuju pravo, odvratno lice. 


Što se tiče završnice i onog dela pre nje, takođe nijedan film nije uradio ovo što je Papilonu pošlo za rukom. Imamo neočekivanu "predzavršnicu" i ludu završnicu koja oduševljava. Razgovori koje vode ta dva lika u toj završnici su neprocenjivi, ali ne zbog onog što je rečeno pa vi sada zamislite koliko je ovo genijalno. Papilon je film koji svako treba da pogleda.

Zanimljivosti:
Dastin Hofman je morao da nosi sočiva kako bi dobro video kroz debele naočare koje je morao nositi. Njegov lik je baziran na scenaristi filma Daltonu Trambou. Iako se tvrdi da je film rađen po istinitom događaju, Francuzi iz Gvajane tvrde da je ona uglavnom fikcija. Papilon iz pravog života je sa 25 godina poslat na Đavolje Ostrvo. 

Papilon znači Leptir na francuskom.

Naj scena:


Sedmi talas

Moja ocena: 8/10

недеља, 2. септембар 2012.

Blade (1998)


Blade (1998) on IMDb
Kod nas nazvan: Blejd
Žanr: Akcija | Horor
Režija: Stephen Norrington
Glumci:  Wesley Snipes, Stephen Dorff, Kris Kristofferson...

Priča:
Polu-vampir, polu-smrtnik, ubijajući vampire postaje zaštitnik ljudske rase.

Moj osvrt:
Kao što sam već naglasio, nisam neki veliki fan Blejd filmova ali neću i ne želim da sporim kvalitet koji prva dva imaju. Treći ću da osporavam do zadnje trunke razuma. Ideja koja prati Blejda kao lika je sasvim ok. Ništa epohalno ali nema nekog preseravanja sa milijardu začkoljica koji dolaze, tipa, otporan je na sunčevu svetlost ali na sedmi maj prestupne godine koji pada u subotu a ne pada kiša, Blejd postaje smrtan. Hvala Bogu, toga su se klonili tako da je ta ideja o polu-vampiru sasvim dobra. 


Druga stvar koja radi posao u Blejdu je ta mešavina akcije i horora. Do sada su svi vampire ubijali nekim "kolac u grudi u po noći na groblju" metodama. Blejd ih tamani svojim arsenalom u scenama koje prijaju ako volite akciju. Sledeća dobra stvar je Blejdov asistent. Kris Kristofersonov lik zaista zaslužuje tu titulu. Obično su pomoćnici neki koji više smetaju ili sede negde u pozadini. Ovaj lik u sjajnom Kristofersonovom tumačenju zaslužuje punu pažnju. Dobar izbor glumaca zaokružuje i Stiven Dorf kao negativac. Uslovno rečeno mlad vampir, naložen na moć treba da bude takav kakvim ga je Dorf predstavio. 


E sada, evo malo stvari koje mi se ne dopadaju. CGI mi je prejadan. Od pljuštanja krvi do raspadanja nekih spodoba, sve izgleda prilično jeftino. Druga stvar koja mi se ne dopada je finale. Ceo film gradiš opakog negativca od Dorfa pri čemu gledalac očekuje spektakularnu završnicu sa gomilom pizdarija i na kraju nam serviraš nešto polumudno. Ne ide to tako. Treća stvar je jedan od najjadnijih fazona vezanih za vampire a to je da ih od sunčeve svetlosti štiti krema za sunce. To mi je u jednom momentu upropastilo ugođaj filma da moram to da uporedim sa saznanjem o čemu refren čuvenog Billy Jean Majkla Džeksona peva. Grandovski refren - jadna ideja vezana za vampire. 


Ali kao što bih tu pesmu mogao slušati još mnogo puta, tako bih i Blejda mogao gledati. Naravno ovo se odnosi na prva dva dela pri čemu mi je drugi nešto bolji. U svakom slučaju Blejd ima vernu armiju fanova i ima kvalitet zbog kog ga vredi pogledati.

Zanimljivosti:
LL Cool J je bio originalni izbor za Blejda. Vampirsku bibliju nazivaju "The Book of Erebus". Erebus je bog noći u grčkoj mitologiji.  Blejd vozi Dodge Charger iz 1968.

Naj scena:


Scena u kojoj upoznajemo Blejda.

Moja ocena: 6/10

субота, 1. септембар 2012.

Premature Burial (1962)


Žanr: Drama | Horor | Misterija
Režija: Roger Corman
Glumci: Ray Milland, Hazel Court, Richard Ney ...

Priča:
Umetnik se polako udaljava od svoje žene a opsesija da će biti živ sahranjen postaje sve veća.

Moj osvrt:
Do sada sve Kormanove ekranizacije Poa koje sam gledao, bile su odlične. Postoji još jedna bitna stvar u svemu tome, sve ekranizacije koje sam gledao imale su najveću ikonu horora, Vinsenta Prajsa. Što se tiče ovog filma, ideja mi se prilično dopada. Čovek koji smatra da je njegov otac bio živ sahranjen jer je čuo očev glas iz grobnice posle sahrane, doživeo je da vidi još jedan sličan slučaj što ga je skroz poremetilo. On postaje opsednut da će biti živ sahranjen. Tu je film obećavao da će ponuditi gomilu bolesnih i napetih stvari. U principu, glavna stvar je psiha tog čoveka koji polako gubi razum i tu ovaj film doživljava pad. 


Ne kritikujem Milanda kao glumca, ali kada treba prikazati opsednutost, ludilo i nestabilno mentalno stanje lika, tu Prajs nema konkurenciju. Miland deluje kao da mu je dosadno, kao da mu se spava i povremeno deluje besno kada to najmanje očekujemo. Zbog tako bledunjavog lika koji ne uspeva kao Prajs da svu pražnju okrene sebi pa bi pored njega i takva zabluda od glumca kao Orladno Blum delovao podnošljivo, gledalac prilično skreće pažnju kao ostalim likovima i glavni problem je što se onda lako uvidi rešenje misterije. Srećom njegovu suprugu glumi prelepa Hejzel Kort, tako da skretanje pažnje sa glavnog lika i nije tako teško palo. 


Ono što je najgore, rešenje misterije nam se nudi previše puta. Dobra ideja je izvedena slabašno i nije nam pružila puno šokova iako je imala dosta potencijala. Pogotovu kada je glavni lik sebi sagradio grobnicu iz koje može izaći na milion načina. Tek tu sam očekivao da se ta lokacija iskoristi za neke veoma napete scene ali od toga nije bilo ništa. Ono što je u prethodnim Kormanovim filmovima bilo genijalno, to je scenografija, ali ona u ovoj priči skoro da je i nebitna. Za ovu priču uopšte nije bitno što glavni likovi žive u starom zamku okruženim maglovitim poljima prepunim grobova i sablasnog drveća. Čemu to služi u psihološkom hororu osim da lepo izgleda, nisam uspeo da otkrijem. 


Niti sam video ludilo kao u npr. genijalnom Pit and The Pendulum, niti sam video šok kao u njemu, nijedna ideja nije skroz iskorišćena, Miland nije uspeo da dostavi ono što se u ovoj ulozi očekivalo... Daleko od toga da je ovo loše, ali daleko od toga da sam naročito i zadovoljan. Ovako neiskoristiti dobru priču i ideju može samo da rezultira prosečnim filmom.

Zanimljivosti:
Poslednji film Heder Ejndžel. Korman je odlučio da ne snima film u saradnji sa American International Pictures. Pošto je Prajs bio pod ugovorom sa njima, Korman se odlučio za Rej Milanda kao glavnog glumca.

Naj scena:


Prikazivanje izgrađene grobnice. Odlična scena koja obećava mnogo. Nažalost, sramotno je neiskorišćeno sve iz nje.

Moja ocena: 5/10