Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

понедељак, 15. јул 2019.

Incendies (2010)


Kod nas nazvan: Zgarišta
Žanr: Drama | Misterija | Ratni
Režija: Denis Villeneuve
Glumci: Lubna Azabal, Mélissa Désormeaux-Poulin, Maxim Gaudette...

Priča:
Blizanci putuju na Srednji Istok kako bi otkrili istinu o svom poreklu i ispunili poslednje želje svoje majke.

Moj osvrt:
Da li smo se ikada zapitali ko su i kakvi su bili naši roditelji pre nego što smo mi došli na ovaj svet. Da li su bili ono što smo mi sada? Da li su bili buntovnici? Da li su imali velike planove? Da li su želeli ostati ovde ili biti negde daleko? Da li su možda bili nešto što ne žele da znamo? Da li su oni ljudi sa izbledelih crno-belih slika isti oni koji su nas odgajili? Imaju li isti osmeh i danas ili je on izbledeo negde u međuvremenu. Koje slučajnosti, problemi i lepote su ih dovele dotle da nam podare život? 

Kako ih je naš dolazak izmenio? Da li su se odrekli snova kako bi mi proživeli naše? Koliko im je bilo teško odreći se sopstvenog vremena kako bi ga poklonili nama? Da li se u njima rodio strah od toga šta bi svet mogao da uradi njihovom detetu? Da li su krenuli u stvaranje boljeg sveta za svoje dete? Koliko su pretrpeli bola da ga njihovo dete ne oseti ni malo? Koliko puta su prećutali i sakrili probleme da sačuvaju našu bezbrižnost? 

Kada pogledamo njihov put, da li smo ponosni na ono što su postigli? Da li smo svesni u kako teškoj situaciji su bili a da mi kao deca to nismo prepoznali? Da li smo svesniji tih strahova i problema kada i sami postanemo roditelji? Da li smo ponosni na ime koje su nam ostavili? Da li nam je ono teret i da li smo svesni da nikada nećemo ispuniti sve što su oni uradili? Da li nam je njihov put motiv, podsticaj ili ipak opomena? 

Šta je sa njihovim tajnama? Da li ih se plašimo? Da li nas proganjaju? Da li ćemo se stideti njih ili ćemo ih prihvatiti spremno? Da li te tajne menjaju ono što su oni bili? Da li te tajne menjaju ljubav koju smo dobili od roditelja ili su one razlog zbog kog te ljubavi nije bilo? Da li tu tajnu možemo da prećutimo? Da li možemo da je oprostimo? Da li imamo pravo da sudimo zbog nje? Da li ćemo je ipak prećutati kako bi sačuvali sliku koja postoji?

Zastanimo na trenutak. Pogledajmo njihovu priču. Ona nam ne priča samo o njima kao ljudima. To je priča o vremenu u kom su živeli. To je priča o istoriji. Na žalost, u skoro svakom podneblju ta istorija nosi rat i užase. Poput ove u filmu, to je univerzalna tema. No njihova priča ne nosi samo teške teme. Njihova priča je i priča o muzici koja se slušala, o modi koja je bila aktuelna, o načinu života, o odnosima, o ljubavi, o nekom drugom vremenu. Zapitajmo se sada, braćo i sestre, kakvu priču ćemo mi ostaviti svojoj deci. 

Kada vam sve ide na nerve, kada mrzite sistem koji vlada, kada mislite da je sve užasno, nemojte drobiti to svojim roditeljima. Prvo, oni su sve to prošli. Drugo i najbitnije, vi ne znate da su to oni prošli. Što znači da su vas sakrili od svih tih sranja. Na njima su ostali ožiljci vremena koje su pregurali. Na sebe su primili sve te ožiljke kako bi mi ostali nepovređeni. Nemojmo im govoriti da ne razumeju. Povredićemo ih. Pljunućemo na sve što su trpeli zbog nas. Dali su nam primer kako treba da odgajimo svoje dete. Sledimo ga. 

Šta ostavljamo svojoj deci? Kakve izbore pravimo? Da li tim izborima stvaramo bolji svet za našu decu ili će ona patiti zbog naših izbora? Da li se plašimo tajni koje skrivamo od njih? Da li želimo da oni budu ponosni na nas kao što mi želimo biti ponosni na njih? Da li im dajemo najbolje od sebe? Da li ih skrivamo od svega lošeg? Da li smo spremni kontrolisati mržnju i bes kako ih ne bi preneli na decu? Da li smo svesni koliko nasleđe takvih osećanja može da bude pogubno. 

Da li nas poražava činjenica da i pored svog truda koji ulažemo, ne možemo u potpunosti zaštiti svoje dete? Zašto? Upravo zbog onih koji prenose bes na svoje dete, koji decu uče da pripadaju jednoj strani, koji decu uče podelama, koji ne shvataju lepotu prihvatanja, praštanja, razumevanja. Tragedija je što jedno pogrešno vođeno dete može da nanese više zla nego što jedno dobro vođeno dete može da donese dobra. Svi vi koji mrzite, razmislite o tome. Želite li taj osećaj podariti detetu? Želite ga izopštiti od sveta?

Šta onda da učinimo na kraju? Uzmimio primer svojih roditelja i svega dobrog što su učinili za nas. Iz dana u dan se trudimo da budemo i bolji od toga. Znam, niko od nas nije čistunac, niko od nas nije u potpunosti dobar. Ali pred decom sakrijmo onog sebe kojeg ne želimo videti. Zakopajmo ga dovoljno duboko da oni nikada ne dođu do toga. Ali ne sakrivajmo greške od svoje dece. Sa svim dobrim što smo uradili i te greške treba da budu primer na kojem će učiti. Ne dozvolimo da oni ponove ono loše iz naše priče. Neka svoju priču grade srećni i bićemo ispunjeni jer smo deo te sreće stvorili i mi.

Zanimljivosti:
Iako to nije navedeno, radnja filma se dešava u Jordanu.

Naj scena:

1+1

Moja ocena: 9/10

10 коментара:

  1. Iz vremena dok Denis nije postao Holivudadžija. Neverovatna priča, nimalo laka,dobro ispričana, sa sve hronološkim šetnjicama. Jaka 8ca od mene

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja sam prvo dao 8 ali sam premotao film i ima tu previše snažnih scena koje možda i promaknu na prvo gledanje. Mislim pogledaj samo ovu prvu gde šišaju klince. Jedine dve stvari koje mi nisu impresivne:
      1) Scena na bazenu na kraju. Moglo je i bez nje. Mogli smo mi sve saznati i bez toga kao i znati šta je žena tajila
      2) Detektivski pristup, idi tamo, dobij informaciju, idi ovamo. Ovo mi je tek malo zasmetalo tako da nije neka mana

      Избриши
  2. Repriza definitivno mora pasti. Ne računajući sam zaplet, većinu stvari sam pozaboravljao, ali pošto ocenjujem preko IMDb uvek se na neki način setim zbog čega sam nekom filmu dao određenu ocenu. Ono što je super, većina ocena sa ovog bloga se poklapa sa onim koje sam i sam dao, a čim vidim razliku i sam tekst naravno, a film dugo nisam gledao, to mi je znak za radu reprizu i ponovnu evaluaciju.

    ОдговориИзбриши
  3. Scena na bazenu je neophodna jer tako je ona shvatila. Da nije bilo scene na bazenu, bilo bila bi scena u prodavnici obuće gde on isprobava sandale i onda bi videla. ALi ovako je upečatljivije - njegova peta u ravni sa njenim pogledom, bukvalno in your face.
    Detektivski pristup služi da bismo dobili priču koja se lagano odmotava i da bismo videli njihove reakcije na deliće slagalice, bez toga brutalna 1+1=1 scena ne bi imala onakav efekat.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Spoileri u komentaru!!!
      Slažem se, ali scena na bazenu mi je nekako prevelika slučajnost. Mogla je saznati poput sina, tako što bi joj bilo rečeno ili ako je bitno da ona to vidi, mogli smo imati flešbek ili iz ćelije ili kasnije po izlasku, s tim što bi nam to bilo otkriveno kasnije (kada i scena na bazenu). Nekako se ovo baš namestilo.
      Što se tiče detektivskog pristupa, nisam dobro objasnio. Ok je on ali nekako mi je repetitivno posle nego vremena. Idemo od tačke A ka B gde nas upute u C da bi nas vratili u A i idemo ispočetka. No to mi je tek malko zasmetalo. Uopšte ne utiče ni na šta jer bi bilo baš veliko sitničarenje sa moje strane.

      Избриши
    2. Cela radnja filma se desila zbog njenog otkrića na bazenu. Da joj je neko rekao (ko? Zašto?) bilo bi manje zanimljivo. Show, don't tell. Uvek je bolje kad vidimo nego kad čujemo. Mada su ovde odlično ukombinovali oba.
      Ta repetetivnost mi nije smetala toliko jer su njihove deonice kratke i više služe kao predah, prava priča je njena priča.

      Избриши
    3. Slažem se, efektnije je da ona to vidi. Međutim film ne bi izgubio ni malo na kvalitetu da je to izvedeno bilo kako drugačije. Ne razumi me pogrešno, smatram samo da je ovo (pre)velika slučajnost i da se baš namestilo.To nipošto ne znači da scena gubi na kvalitetu i na efektnosti.
      A što se tiče njene priče, ona je baš snažna. I sa strane toga što je proživela ali ništa manje ni sa strane dece kada vidiš koliki je teret skinula sa njih dok su odrastali.
      Izuzetan lik, izuzetno odglumljen i izuzetna priča. Nema tu dileme.

      Избриши
  4. Анониман29. јул 2019. 01:24

    Neverovatan film, Vilnev na vrhuncu. Držao se tu još par godina ali je izgleda morao da padne...Što se tiče tog pada i pored manjeg broja filmova, stavio bih ga tu sa Finčerom i Nolanom, Finčer koji je bio odličan od Se7en do Benjamina Buttona pa se prodao sa Društvenom Mrežom, i Nolanom od Followinga do Inceptiona, pa onda lošiji 3 deo Betmena (ali opet okej) i po meni 2 velika smeća Intterstellar i Dunkirk. Sa druge strane Finčer isto sa Gone Girl i nepotrebnim rimejkom. Vilnev ima Incendies, Prisoners i po meni najbolji Enemy, veoma mi je drag taj film i jedan od najboljih dela 21og veka, bar po meni. Vidim od ovog pa do Blade Runner-a imaš sve od njega osim Enemy pa ti preporučujem da ga odgledaš što pre, nadam se da će se i tebi dosta svideti ;). Ima on tu i dobar Sicario ali tu se polako videlo da malo pada, naročito pored onakvog Enemy-ja. Arrival koji je bio odličan prvih sat vremena se pretvorio u glupost kao što je pomenuti Interstellar. Mogao je to biti vrhunski film da ga nije usrao na kraju. I na kraju Blade Runner koji ne zaslužuje da nosi to ime kao film iz 1982. Dakle preporučujem ti što pre Enemy da pogledaš, nisam čitao Saramagovu knjigu po kojoj ne napravljen ali posle oduševljenja filmom nadam se da ću se uskoro pozabaviti i ovim. Ne gotivim toliko Džilenhola ali je bio odličan, sve na mestu. I da pitam, video sam gore ulaz na tvoju imdb preporuka od strane čitalaca, pa me zanima da li ti biraš tako filmove kako se poređani tamo (enentualno promena ako nešto ima u bioskopu) ili to biraš kako ti se nađe?
    Inače izvini što sam anoniman, imam nekakve promene oko mejlova, stano ih menjam, stavio san ovako da se ne mučim više morao san ponovo da pišem sve ovo, potrudiću se da to sredim narednog puta.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pročitao sam Saramagovu knjigu po kojoj je to snimano. Generalno, ono što je Saramagova najveća snaga nije moguće ekranizovati. Ali sama knjiga je takva da me jako zanima kakvo je viđenje nekog ko bi pravio film. Za Finčera, ne znam šta da kažem. Digao sam ruke. Što se tiče Nolana, možda i napravi još nešto dobro. Na Vilneva još nisam naročito kivan. Nov Blade Runner je bio uživanje za gledati i ne mislim da je loše režiran. Samo mi se čini da je scenario bulja. Kao i za Arrival. Videćemo. A kako biram filmove? Kako kad. Nekad nasumično. Nekad gledam da bude nešto popularnije, nekad gledam da bude nešto zahtevnije. Nema pravila.

      Избриши