Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

среда, 20. март 2013.

Brisanje postova, Djukin rad, Glasanja i Prevod


Braćo i sestre, evo još malo planova za budućnost.
Kako ste upoznati sa tim da sam krenuo da popravljam stare tekstove, neću vas dalje opterećivati time. U svakom slučaju uvek možete predložiti koji tekst ide na doradu. Naredna dva su Gladiator i Fight Club. E sada, kako ima baš dosta tekstova koji su prilično jadni, nosim se mišlju da izbrišem neke od njih. Ne bih brisao neke gde film ne zaslužuje dalju analizu (17 Again) ali postoje neki gde baš treba uložiti truda jer oni to zaslužuju svojim (ne)kvalitetom. Takođe, postoji i jedan broj promašenih prikaza koji će takođe biti uklonjeni. Filmovi koje izbrišem ići će u moju listu i možda će biti ponovo komentarisani a za one koje smatrate da imaju prioritet, možete tražiti da ide u listu sa vašim preporukama. Naravno, filmovi kao što su Odiseja u Svemiru, Dark City itd će sigurno biti pokriveni ponovo. U svakom slučaju, ono što obrišem objaviću gore u obaveštenjima, a biće brisan najviše jedan film dnevno dok se ovde ne napravi kakav takav red.. 


Sledeća a zapravo prva stvar po važnosti je naredni Djukin prikaz. Kako je do sada ona objavljivala prikaze uz moje, imam potrebu da vam najavim da ćete od sada moći da uživate u njenim posebnim prikazima. Smatram da nije ok da se ona ograničava na ono što ja komentarišem tako da ćete i vi za dan dva imati to zadovoljstvo da vidite kako izgleda njen zaseban tekst. Samim tim, kvalitetnije ćemo pokriti veći broj i više tipova filmova. Naravno, biće i dalje udruženih osvrta. Osvrti koji će sadržati samo njen tekst imaće Djuka iznad postera i biće slično formatirani kao zajednički. Naravno, nije isključeno da ću i ja dodati moj tekst u te njene postove, naravno ukoliko imam dodati nešto kolosalno.


Kao što ste već primetili, napravio sam listu koja sadrži samo vaše preporuke. U prvom prolazu sam zaboravio ubaciti neke filmove pa sam proverio još koji put. Ukoliko sam nešto zaboravio ubaciti, javite. Što se tiče ovog sistema glasanja, tu sam odlučio da će biti samo filmovi koje ste vi preporučili. Filmovi za koje ćete glasati, biraju se nasumično iz te liste. Prihvatam bilo kakve sugestije vezane za ovo. 


Na kraju, trenutni status prevođenja serije Nowhere Man. Trenutno prevodim četvrtu seriju i polako ali sigurno i taj posao napreduje. Ide sporije zato što moram sam da kreiram tajminge. One koje sam uz vašu pomoć našao na netu nisu baš sjajni. Bukvalno svaka rečenica im je nov tajming i nema teorije da se pročita to što piše zbog tako brzog smenjivanja. Ako pak među vama ima entuzijasta koji bi kreirali ove tajminge, nek se javi slobodno i posao može biti gotov prilično brzo :)

уторак, 19. март 2013.

Repulsion (1965)


Repulsion (1965) on IMDb
Kod nas nazvan: Odvratnost
Žanr: Triler
Režija: Roman Polanski
Glumci:  Catherine Deneuve, Ian Hendry, John Fraser...

Priča:
Pošto njena sestra odlazi na odmor, prelepa Kerol ostaje sama u stanu. Njena melanholija i zbunjenost se pretvaraju u nešto neočekivano i njena mračna tajna je progoni...

Moj osvrt:
Braćo i sestre, sve što sam pogledao a da potpisuje Polanski je remek delo. Iako je znatno teži za gledanje od ostalih koje pogledah, i ovaj film je pun pogodak jer traži da zaista date sve od sebe kako bi pohvatali svu genijalnost koju je ovaj velikan prikazao. Na početku se upoznajemo sa prelepim devojčetom kog tumači Ketrin Denev. Prvi utisak je da ova devojka u stanju konstantne melanholije. E sada, pošto nisam mogao da spoilujem Melanholiju (film) u postu o njoj, učiniću to sada kako bih uporedio ove dve situacije. U ovom filmu imamo devojku koja deluje setno, melanholična je i konstantno vas tera da pronađete razlog zašto je takva. Njeno ponašanje i simbolični događaji oko nje otvaraju gomilu pitanja i sve to za rezultat ima njenu odličnu karakterizaciju. Bukvalno ceo film se lomi o njen karakter, njene tajne, njena raspoloženja. 



A šta smo videli u Melanholiji. Melanholičnu ženu, njanjavu do krajnjih granica, koju tumači najnjanjavija glumica današnjice. Taj lik otvori pitanje ali ubrzo prestaje da me zanima zašto je takva jer ne uspeva da me zainteresuje ničim. Uspeva samo da me iznervira. I šta se na kraju ispostavi? Imamo egocentrično derište koje je skontalo da nam se kraj bliži pa će svoju neostvarenost i svoje frustracije pokušati preneti na druge kako bi pokazala kako svi imaju mizerne živote i kako je sve što ljudi čine beznačajno, i besmisleno. Što je najgore, derište nikako da se smiri. Zašto ne ostaviti ljude da dočekaju kraj na način kako žele, zašto ne dozvoliti ljudima da izraze svoje poslednje misli i svoje želje kako žele? Ne, mnogo jači je fazon da to nebitno derište iritira ceo film. 


Nema misterije vezane za taj lik, nema višeg značenja njegovih postupaka, to je derište oko kog ne treba umarati mozak. Da me ne shvatite pogrešno, neostvarena osoba koja shvata da se kraj bliži ima užasan potencijal za napraviti dobru priču. Ali neostvareno derište nema nikakav potencijal ni za šta. Da je taj lik bolje osmišljen, Melanholija bi bila jedan od najboljih filmova koje sam gledao zadnjih godina. Nasuprot tome imamo melanholično devojče koje je Polanski prikazao, znatno interesantnije, znatno upečatljivije, znatno bitnije za priču. 


Kako već rekoh da njen lik otvara mnogo pitanja, glavno je jasna odbojnost prema muškarcima. Zanimljivo je kako ona uvek ima neku distancu, neki strah od njih što automatski povlači pitanje zašto je to tako. E sada, to nije tako jasno prikazano da ona pokazuje mržnju prema njima, ali sve to izgleda kao da nikada u životu nije videla osobu muškog pola i ne zna kako da ih prihvati. Tako da gledaoci nisu sigurni da li iza svega toga stoji stid, strah ili mržnja. Takođe, zanimljiv je način na koji su muškarci prikazani u filmu. Odlično je iskorišćena ta pogrešna percepcija, nešto što je Dragojević ismejao u Paradi samo što sadržaj tog filma nije bio naročito kvalitetan. Ovde imamo klasičan prikazatelj one stare da su svi muškarci isti, i svi žele samo jednu stvar. Sam kraj pravi, ne bih rekao preokret, ali pokazuje da stvari mogu biti sagledane i sa druge strane... ali naš glavni lik to ne zna. 


Međutim, to nije toliki problem ove devojke. Jednostavno ona se tu drži na distanci. Glavni problem nastaje kada joj jedan od njih izjavljuje ljubav... e tu kreće pucanje i ludačka reakcija. Tokom filma jasno se vide pukotine (bukvalno). Najčešće se to manifestuje u stanu u kom ova devojka živi. Sve te pukotine na zidu su jasna simbolika da se njena sigurnost polako urušava i da ona postaje ranjiva. Izjava ljubavi koju ona prima upravo dovodi do konačnog pucanja, njen odbrambeni sistem pada i ona postaje meta onoga što je muči, onoga što je razlog njenog ponašanja, onoga što je definisalo nju kao ličnost. Samim tim što je ugrožena, kreće da se brani kako najbolje ume ne shvatajući u šta se pretvara. 


Ono što je zanimljivo, u mnogim scenama ona se uporno trudi da se približi tom muškom svetu, da bude u dodiru sa stvarčicama koje pripadaju muškarcima, da učini nešto što bi izgledalo kao da ona pripada nekom muškarucu  ali opet to omogućuje da ona postane ranjiva. Imamo tu odličnu scenu u kojoj ona pegla, a pegla joj nije uključena u struju. Šta je ta stvar koja je ranjava, stvar koja je sprečava da skloni svoje barijere prema muškom svetu... to ćete morati otkriti sami. Suviše je to upečatljivo, jezivo i emotivno da bih vam ja spoilovao celu situaciju. Jednostavno, svaki dodir ove devojke sa svetom muškaraca, svaki pokušaj prihvatanja nečeg vezanog za muški svet, pravi od nje metu stvari koje su joj promenile život. 


Mnogo je filmova na ovu temu, ali iskreno, ja bolji gledao nisam. Nije lak za gledanje, naprotiv, ali je pravo remek delo u režiji velikog majstora. Ko ceni Polanskog, zna i sam da je u njegovim filmovima mnogo više stvari od onih koje vidimo, da je teško pohvatati sve što njegov film sadrži. Koliko ovde simbolike ima, ne mogu vam ni opisati. Ni ja nisam sve pohvatao. Pomenuo sam pukotine, ranjivost ove devojke i stvari koje je povređuju, pomenuo ljubav kao prelomnu tačku... ima još stvari koje mi nisu baš najjasnije, ali i ovo što sam shvatio mi je dovoljno da tvrdim da je ovo remek-delo koje ne treba propustiti.

Zanimljivosti:
Film sadrži prvi zvuk ženskog orgazma u istoriji kinematografije koji je odobren na filmu. Prvi film Romana Polanskog na engleskom jeziku.

Naj scena:


Razlog...

Moja ocena: 8/10

понедељак, 18. март 2013.

Predator (1987)


Predator (1987) on IMDb
Žanr: Akcija | Avantura | Naučna Fantastika
Režija: John McTiernan
Glumci: Arnold Schwarzenegger, Carl Weathers, Kevin Peter Hall...

Priča:
Tim komandosa na misiji u Centralnoj Americi postaju lovina vanzemaljskog ratnika.

Moj osvrt:
Možda ću ovaj film da precenim po mišljenjima nekih ali ću se truditi da budem ubedljiv u razlozima zašto ga smatram za filmčinu. Film se otvara sakupljanjem ekipe koja treba da obavi zadatak. Ovo je školski primer kako se napravi lagan, kratak uvod. Većina filmova potroši previše vremena da bi tek mnogo kasnije prikazala nešto što valja. Recimo uzeću za primer već komentarisani Wolf Creek. Imamo tu kao pripremu za sve te stvari, ali realno ne vidim ko normalan može da kaže da je taj uvod dobar jer glupavi razgovori, provod i vožnja tri lika jednostavno pokazuju da filmotvorci nemaju dovoljno mašte da naprave nešto smisleno. Zašto onda na veštački način gruvati radnju da bi nabio minutažu filmu? Bolje napravi nešto od 45 minuta što valja nego što ubiješ u pojam ljude koji gledaju film. 


Ovde imamo priču o akciji koju tim treba da izvede i posle tih par minuta odmah se leti u džunglu... ćao, zdravo. Za svo vreme uvoda gledaoci se lako vežu za likove. Zašto? Zato što je u svaki lik uloženo koliko toliko truda da deluje jedinstaveno, zato što je svaki lik karakterističan na svoj način i zato što svaki lik ostaje takav kroz ceo film. Nema iznenađenja, karakternih obrta i transformacije ličnosti u rekordnom roku. Tu su samo jednostavne osobe, ljudi od krvi i mesa koji ostaju takvi sve dok im se ta ista krv ne prolije. Kako izgradiš takve likove za kratko vreme? Jendostavno, napišeš im dobre dijaloge, upečatljive šale koje izgovaraju, razgovore u kojima pridaju značaj i daju uloge jedan drugom a sve to smestiš da se dešava uz put, dok se priča gradi. To su finese koje majstori znaju. Ne treba niko da vam trubi o sposobnostima i jednog lika, u par scena se vidi sve.  


Sama misija deluje kao nešto prilično jednostavno ali ubrzo se vidi da nije tako. Posle tog jednostavnog uvoda imamo školski primer kako da kreiraš atmosferu. Ok, znamo svi sada da Predator lovi ove likove, svi smo gledali film. Zamislimo sada na momenat da ne znamo šta ih lovi. Konstantno, uz kretanje ovih ljudi kroz džunglu, imamo postavljanje kamere koje od ljudi pravi lovinu, imamo sablasnu muziku koja prati svaki takav snimak i imamo nagoveštaj da nešto prati te ljude. Koliko je samo ovo genijalno. Ne moraš da serviraš ljudima negativca da bi se prestrašili od njega. Serviraš im njegovih ruku delo, serviraš ovakve scene u kojim se jasno vidi da je džungla njegovo lovište i da se ljudi neće baš provesti kako valja. Posle svih tih priprema, i dalje se ne vidi negativac, već nam se daje samo nagoveštaj uz jednu zastrašujuću činjenicu o njegovom načinu skrivanja. 


Realno, ako imaš gomile ljudi naoružanih do zuba, moraš da im suprotstaviš veliku opasnost da bi sve pilo vodu. Najlakši način za to je da im date mnogobrojnijeg protivnika. To naravno ostavlja mnogo prostora za prekenjavanje da čak, iako neko od pozitivaca strada, može da odvede brdo protivnika sa sobom na onaj svet. Predator nudi nešto potpuno drugačije, nudi samo jednog jedninog protivnika, ali tako dobro smišljenog da iako je sam, deluje nepobedivo i za ovoliku grupu ljudi. Što je najbolje, time sposobnosti vojnika nisu dovedene u pitanje, e toliko je dobro napravljen ovaj negativac, kasnije skrnavljen u varijantama ovog filma. Uz sve ovo, imamo i takve detalje kao što su trofeji koje skuplja, način na koji vidi, šta ne vidi, kakvu opremu ima... to sve otvara mnoga pitanja i to sve pravi genijalnu osnovu za nastavke. Bukvalno imamo osećaj da su nam date mrvice vezane za ovog lika a oduševljeni smo njime. Čak se i ne zna šta on radi na zemlji.... Problem je samo što ni jedan nastavak, osim finala drugog dela, nije skoro ništa epohalno doneo o ovom liku. 


Kao što rekoh, atmosfera u filmu je kreirana fantastično. Pretnja se oseća od dolaska u džunglu do poslednjeg momenta filma. Konstantno imate utisak da nešto posmatra likove koje pratimo, konstantno imate utisak da će nešto svakog momenta da se pojavi... Uz to, sjajno je što vas film "uvuče unutra" i bukvalno možete da osetite jezu i napetost svakog trenutka i ono najbolje, beznadežnost u nekim situacijama. Kada su već dijalozi i šale u pitanju, tu imamo neke od legendarnih one liner-a. Kada sam pisao o Eraser-u, govorio sam o tome koliko su ti štosovi falili glavnom liku. Kada god situacija to dozvoli, ovde su sjajno ubacili takve štosove i skoro svaki lik izgovara tako nešto. Kao klinac sam obožavao ovaj film. Sada kada sam ga reprizirao, još više sam svestan koliko su neke stvari genijalne. 


Recimo imamo scenu u kojoj jedan od likova, ostaje da se sukobi sa Predatorom samo sa nožem u ruci. Taj čova mi je još od tih mladih dana, uz Kajla Risa iz Terminatora ostao najdraži badass (još tražim našu reč koja bi bila pandan ovoj) iz sveta filma. Koliko stvari se samo vidi u takvoj jednoj sceni, i strah, i hrabrost i psiha ... i sve to rezultira savršeno jezivom scenom od koje vidimo jedva šta. Još jednom je primenjen jednostavan recept da nagoveštaj može biti još jeziviji od onog što vidimo jer svako od nas može da dokrajči ovu scenu na najjeziviji mogući način. Takođe, imamo i scenu u kojoj Predator lovi glavnog lika. Za mene je to jedna od najboljih horor scena ikada. Mnogo je scena koje će lako ostati upamćene i posle gledanja ali nema razloga da ih dalje navodim ovde. 


Uz Terminatora i Aliena, Predator je sigurno jedna od najboljih kreatura sukobljena čoveku u nekom filmu, sam film je doktorski pokazatelj kako kreirati preteću atmosferu, kako kreirati dopadljive likove i kako dostaviti opasnu akciju. Ne vidim ni jedan razlog zbog kog se ovaj film ne bi često reprizirao.

Zanimljivosti:
Ispod maske Predatora, na početku snimanja se našao Žan-Klod Van Dam, ali je odbio dalje da snima iz razloga što neće biti naveden kao glumac. Kada ga je zamenio Kevin Piter Hol, celo odelo Predatora moralo je biti redizajnirano jer je ovaj čovek znatno viši i krupniji od Van Dama. Međutim, ono što mnogi ne znaju, Van Dam je ostao da radi u filmu kao Švarcenegerov dubler. U svim akrobatskim scenama i scenama u kojim se zahteva brža kretnja, Van Dam je odmenio Švarcenegera. To npr. možete videti u sceni kada beži od eksplozije pri kraju filma, jasno se vidi Van Damovo karakteristično trčanje. Uz malo truda, dokaze za ove tvrdnje, lako možete pronaći na Youtube-u. 


Trebale su biti snimljene scene u kojim predator skače sa drveta na drvo pomoću lijana. To su zamislili tako što su majmunu obukli odelo predatora, ali kako je životinja konstantno skidala to odelo, odustali su od te ideje. Predatorove čeljusti su ideja Džejmsa Kamerona. Dva glumca koji tumače komandose su tokom života izabrani za guvernere. Naravno reč je o Švarcenegeru i Džesu Venturi. Predatorova krv je napravljena pomoću tečnosti iz svetlećih štapova i želea. Švarceneger je izgubio oko 15kg za potrebe filma. Debi Džesa Venture i Šejna Bleka. Čuveni Piter Kalen (Optimus Prajm) pozajmljivao je glas predatoru. Kada Dač kaže "Stick around!" to je Švarceneger sam odlučio da kaže.

Naj scena:


Lov...

Moja ocena: 9/10