Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

четвртак, 4. април 2013.

Train (2008)



Train (2008) on IMDb
Žanr: Horor | Triler
Režija: Gideon Raff
Glumci: Thora Birch, Gideon Emery, Kavan Reece...

Priča:
U Evropi, grupa američkih studenata se ukrcava na voz ne znajući da će to biti jedna smrtonosna vožnja.

Moj osvrt:
Bez ikakve konkurencije ovo je najbezobrazniji film koji sam pogledao u životu. Više mi je muka od toga da američki tinejdžeri najebavaju po kojekakvim zemljama Istočne Evrope, više mi je muka od klišea da svi istočnoevropljani mrze te iste tinejdžere, više mi je muka od toga da se ta ista Istočna Evropa prikazuje kao kanta ustajalog smeća sa ljudima koji na mestu mozga imaju bućkuriš. Ali ovaj film se nije zadržao samo na tome, ovaj film je otišao i korak dalje. Imamo lika koji na železničkoj stanici radnici koja treba da proda karte iz sve snage viče Odesa (grad u Ukrajini). Pošto ona reaguje kao i svaki istočnoevropljanin u ovim idiotskim hororima, amer beznadežno viče "razume li neko ovde engleski". Ček ček ček, a Odesa je izgovoreno na tečno engleskom jeziku? Jedini veći moron od scenariste koji je ovo napsiao je režiser koji je pristao ovo da snimi.

Imamo grupicu likova koja je došla u istočnu evropu na neki turnir u rvanju. Likovi, ne mogu da kažem da su toliko šablonski koliko su neinteresantni i bledi. To je u tolikoj meri izraženo da realno ne mogu manje mariti za njih. Od poznatih glumaca tu je samo Tora Birč, derište iz čuvene Američke Lepote. Kažem, likovi i nisu toliko jadni koliko mogu biti, ali teško da mogu biti nezanimljiviji. Jebeš nov horor bez vutre, provoda i golih sisića pa se eto i te tri stvari ničem izazvane pojaviše ovde. Nemam ništa protiv toga kad ima smisla ubaciti tako nešto, ali ovo je baš smešno. Postavlja se i pitanje, ako si sportista i zbog svojih ciljeva si spreman da zapucaš u Istočnu Evropu, čemu vutra i slične pizdarije? No dobro, provod im je trebao da bi zakasnili na voz sa ostalim delom ekipe i išli sami sa njihovm trenerčićem.

E tu smo. Oni se ukrcavaju u voz u kom smo na početku filma videli da se događaju razna kasapljenja. Naravno, oni koji rade u vozu su predstavljeni kao kompletni idioti koji izgledaju tako da im je i brisanje vlastite bulje prilično strana disciplina. E braćo i sestre, pametni i lepi amerikančići ovakvim idiotima daju pasoše pod izgovorom da će ti isti idoti pasoše čuvati od lopova. Koliki idiot treba da budeš da bi učinio ovako nešto? Stižemo i do prve pohvale. Kako je voz standardna kršina (realno odakle istočnoevropljanima ideja da imaju nešto proizvedeno posle Drugog Svetskog Rata), kamerom je dočarano drmusanje te iste kršine. Može to biti ponekad malo iritantno za gledanje ali za mene je ovo plus. Jeste mali detalj, ali dočarava osećaj na šinama. Druga dobra stvar je sama ideja. Strani turisti se koriste kako bi se uzimali njihovi organi i momentalno bi se vršila operacija na ljudima kojima su oni potrebni. Sve je to super, bajno i sjajno, ali opet dolazimo do činjenice da su film radili kompletni moroni.

Ko voli čerečenja, kasapljenja i slične pizdarije, biće zadovoljan jer ovde ima dobra količina krvoliptanja. Ali dolazimo do zdravorazumskih problema tipa nehigiijenskog vađenja i čupanja tih istih organa. Hm, nije li to malo bezvezno? Najveći problem filma Train (voz) je zapravo sam voz. Ne verujete? Hm, rekoh da se ova kršina trese i drmusa. Kako obaviti prokletu operaciju u vozu koji se drmusa, a ovde vidimo da presađuju oči, koža, jezik... Koliko malouman možeš biti da ne skontaš ovako nešto? Sledeća stvar zbog koje je voz problem: Šta ako neko očekuje nekog od putnika? Kako zlikovci znaju da se ljudi iz voza nisu upravo u toku puta javili da su u njemu? Šta ako se zadese u tom vozu ljudi kojima ne treba operacija... ah da, svi mi iz zaostalih zemalja mrzimo Amerikance pa će nas sve do jednog biti baš briga što ih neko čereči i kasapi u vozu. Kada smo kod svih tih operacija, kako jedan doktor može da vrši sve te transplantacije? Ako je neko toliko dobar i stručan, zašto radi u prokletom raspalom vozu? Zašto niko od putnika nema ili ne koristi mobilni telefon? Kako brdo od čoveka može da se ušunja u zatvoren vagon a da to dvoje koji su sami i budni u tom vagonu ne čuju? Još kada vojsku umešaše u sve ovo...

Kao što rekoh, likovi i nisu tako jadni, nisu šablonci, nisu ni retardi, ali zbog nezanimljivosti koju nose neki emotivni naboj koji se kreira između njih me je ostavio potpuno ravnodušnim. Takođe i napete scene se stvaraju na takav način da znate kako će da se završe, tako da ni tu nemamo ništa posebno. U finalu imamo jednu transformaciju iz mamine slatke devojčice u opasnog badass mamojeba koji lako prima udarce u lice od grdosije koja sama može da gura vagon. I to je potpuno besmisleno i jadno. Na kraju, ovo je najuvredljiviji film za istočnoevropljane, ovaj bezobrazluk je prevazišao i Boratova iskenjavanja o Kazahstanu. Ono je barem bila komedija. Ovo pripada žanru neopisivog SMEĆA.

Zanimljivosti:
Ovo je originalno trebao da bude rimejk filma Terror Train (1980).

Naj scena:


Saznanje šta se zapravo radi u vozu.

Moja ocena: 3/10

уторак, 2. април 2013.

The Passion of the Christ (2004)


The Passion of the Christ (2004) on IMDb
Kod nas nazvan: Stradanje Hristovo
Žanr: Drama
Režija: Mel Gibson
Glumci: Jim Caviezel, Monica Bellucci, Maia Morgenstern...

Priča:
Film prikazuje poslednje sate pre raspeća i samo raspeće Isusa Hrista.

Moj osvrt:
Braćo i sestre, verujem da već znate moj stav prema religiji, ali kroz ovaj prikaz želim da vas ubedim u nekoliko stvari. Pre svega da poštujem svačije mišljenje i opredeljenje osim ekstremnih stavova, a potom želim da se na neki način obratim nerealnim ljudima i njihovim komentarima na ovaj film. Mene kao ateistu ovaj film ni malo ne vređa. Ako neki ateista izađe sa tvrdnjama da je film loš jer se ne poklapa sa njegovim verovanjima, onda čemu uopšte gledanje filmova ako nećeš prihvatiti nešto što je drugačije od onog u šta veruješ. Ako neko ko je ateista izađe i kaže da je ovo hrišćanska propaganda, ja mogu na to samo da kažem da je ovo jedna strana priče u koju možeš da veruješ ili ne. Ako ja kao ateista mogu da kažem da je ovo vrhunski film, mislim da je to dovoljno da potkrepi ove tvrdnje. 

No, prvo o filmu i o pogrešnoj percepciji. Najglasniji kritičari ovog filma ga napljuvaše zato što neke stvari nisu istinite. Verovatno su bili prisutni pa znaju šta je i kako bilo u događajima o kojima postoji toliko različitih izvora i tumačenja. Najubedljiviji njihov argument zašto je film loš je taj da su Jevreji prikazani loše. Ako smatrate da je ovo validna činjenica, kako biste recimo snimili film o drugom svetskom ratu u kom bi glavni akteri bili Hitler i njegova družina? Zašto praviti tako maloumnu i idiotsku generalizaciju? Zašto poistovećivati sve ljude sa nekim ko je činio nešto? A znate šta je zanimljivo, jedna od definitivnih činjenica iz istorije je upravo to izglasavanje gde je oslobođena jedna bitanga umesto Isusa. I to je ta čuvena ubedljiva činjenica. 

Nemam apsolutno ništa ni protiv koga, bez obzira na versku, nacionalnu niti bilo kakvu drugu pripadnost. Jedini protiv kojih jesam su ograničeni idioti koji ne mogu da prihvate tuđe mišljenje. Evo mog ateističkog gledanja na celu ovu temu. Isus je čovek koji je propovedao stvari u koje veruje. Ljudi i tada i sada su se pronašli u tome, našli su neku nadu, našli nešto u šta će verovati. Ja ovde ne da ne vidim ništa loše, nego je ovo čak i dobro. Neću se baviti čudima, u ovakva ne verujem, to ću rado prepustiti vernicima među vama. Znači imamo čoveka koji je svojim stavovima pomogao drugima ne učinivši im nikakvu štetu, već im donevši neki unutrašnji mir, nadu... čak i da su ti stavovi laž, doneli su mnogima dobro. Moja presuda kao ateiste i kao realnog čoveka je da je ovaj dobar čovek nevin. To je istina. 

Sledeća velika istina je da je Mel Gibson veliki... i kao glumac i kao režiser. Evo šta on prikazuje, a šta mi se dopalo. Crkva ismeva i osuđuje Isusa zato što on po njihovom mišljenju bogohuli, smatra sebe za nešto što nije... Čak i da je tako, krivica ovog čoveka ne postoji, a crkva koristi svoj uticaj da u ime religije i Boga čini najgora moguća dela. Braćo i sestre, zar to nije nešto što i danas postoji. I dan danas ako kažete nešto što se ne slaže sa stavovima crkve, ako ih pitate logična pitanja, ne sledi vam ništa dobro, a mnogi svoju sramotu i nedela kriju iza te iste crkve i koriste je kao zaštitu. Pogledajte uopšte šta se u ime Boga radilo kroz istoriju. Ubijani su ljudi zato što nisu hteli da veruju u ono u šta jedna strana veruje. Nije li to korišćenje religije u neke druge svrhe. Problem je što su ljudi ovce kojima je lako zamazati oči. Čika Mel i to pokazuje gde se ljudi prodaju za tamo neke novce samo samo da bi po mišljenju crkve bogohulnik bio osuđen. Bravo za Gibsona. 

Svesni smo da samo retki imaju hrabrost da donesu promene, da prikažu nešto drugačije, novo i težinu svega toga da nose na svojim leđima. Svesni smo da retko ko, ko prati te ljude ima toliko hrabrosti i da čim stvari krenu loše, teško da će ostati uz vođu. To i ovde vidimo. Isusa ne samo da napušta narod već njegovi učenici koji ga se odriču, koji ga prodaju, koji mu ne prilaze... na kraju krajeva imamo i čuvene reči kojima se Isus obraća Bogu i pita ga zašto ga je napustio. To je klasična slika i prilika retkih ljudi koji imaju snage da se bore za svoj cilj. Mnogi su imali problem sa scenama sa Judom gde on vidi čudne stvari. Meni je to sasvim ok jer se tu simbolično vidi kako ga savest muči, kako za njega nema nade i to sve vodi ka onom neminovnom. Još jedna simpatična stvar je i to što je Gibson pokazao da čak i budala vidi Isusovu nevinost, i to je pokazano kroz scene sa kraljem koji nije baš najsrećniji sa glavom. Samo čovek koji je slep od od svoje ograničenosti, nemoći i zla tu ne vidi šta se dešava. 

Ono što je prikazano možda i najbolje u svetu filma, to je fizička patnja koju vidimo. Neću pričati o jezivim scenama u kojim Isusa bičuju, jer to je užasno teško za gledanje. Iskreno, da niste tražili ovaj prikaz, nikada više film ne bih ni pogledao. Čak i scene kada Isusa vuku u lancima deluju jezivo a sam zveket tih lanaca je mučan za mene kao gledaoca. Skoro od prvog do poslednjeg momenta film je klasični udarac u stomak koji se jedva izdržava. Za ljude koji misle da je ovo preterivanje sledi pitanje: Kako se zove ovaj film... da... Hristove patnje. Ok, shvatam, svi žele ono lepo videti, uskrsnuće, pobedu dobrote... ali zar je to dovoljno da se patnje kroz koje je prošao ovaj čovek zaborave. Pogotovu su mi tu nejasni vernici koji smatraju da je ovo preterivanje... Ok, niko ne može 100% tvrditi šta se i kako desilo, ali upravo ovim Gibson želi da skrene pažnju i na nešto što ljudi zaboravljaju, za nešto što i vernici primaju zdravo za gotovo, a to je stradanje čoveka koji im je doneo nešto u šta veruju. 

Imamo ovde i usrksnuće, ali braćo i sestre, ono ne može da popravi jezu koja vam je pretnodno doneta. Zašto? Zato što konačna pobeda nad lošim, nad zlom ne postoji, zato što i danas imamo budale koje drugima žele zlo... Ne može jedno čudo nikako da izbriše gomile nedela. To je genijalno recimo i zbog biblijske priče o Jovu, gde Bog kako bi pokazao da čovek može da mu bude odan do krajnjih granica, ubija Jovu celu porodicu i dokazuje da mu je Jov i dalje odan, da mu se moli. Potom mu Bog daje nove članove porodice. Ova tralalala lepa verzija koju svi očekuju od ovog filma bi se na priči o Jovu oslikala tako da je Jov sada srećan i sasvim ok, da ne pati za tolikim ranije pobijenim članovima porodice, jer eto, sada ima nove... Iskreno, mislite li da je to moguće, da neko eto tako preboli ovako nešto? U tome je genijalnost ovog filma jer Isus nije usrksao zbog ljudi, već je zbog njih stradao. 

Ono što je zanimljivo, Gibson se odlučio i na fizički prikaz Satane. Pre svega, vidi se da je ta pojava bespolna, ne možete da odredite da li je muško ili žensko. Potom imamo dve scene koje smatram genijalnim iz sledeće činjenice. Ispravite me ako grešim, ali po Bibliji Satana se trudi da čoveka odvede na krivi put, ali i on u isto vreme kažnjava grešne. Prva ključna scena je na početku i u njoj Isus razgovara sa nečastivim gde ovaj pokušava da Poljulja Isusovo verovanje. A na kraju imamo scenu u kojoj se ovaj lik prikazuje kao neko ko donosi na neki način kaznu grešnima. 

Možda sam dosta puta odlutao od filma u ovom prikazu, ali tema je takva da jednostavno ne dozvoljava konstantnu koncentraciju na film. Naj scenu neću birati jer ceo film je jedna užasno velika patnja dobrog, nevinog čoveka.

Zanimljivosti:
Gibsonova ideja je bila da ne ubaci prevod u film, da ga pusti na armejskom a da dela likova govore za sebe. Međutim kasnije je promenio odluku. Kavizel je dva puta zaista bio udaren bičem i jednom je iščašio rame. Film je imao najveću predprodaju karata u istoriji. Posle snimanja ovog filma, mnogi članovi glumačke i filmske ekipe su prešli u Katoličanstvo.

Moja ocena: 9/10

понедељак, 1. април 2013.

Gladiator (2000)


Gladiator (2000) on IMDb
Kod nas nazvan: Gladijator
Žanr: Akcija | Avantura | Drama
Režija: Ridley Scott
Glumci: Russell Crowe, Joaquin Phoenix, Connie Nielsen...

Priča:
Rimski general otkriva izdaju pa čak i sam biva izdat. Pošto mu ubijaju ženu i dete, on završava kao gladijator...

Moj osvrt:
Braćo i sestre, repriziranje ovog filma je i te kako prijalo jer tek sada sam svestan o kakvom remek delu je reč. Ovo je doktorski primer kako napraviti savršen uslovno rečeno politički film, kako napraviti savršenu karakterizaciju i kako je staviti u službu cele priče a priču samu začiniti i ličnim stvarima likova. Počnimo od jednog od najbolje napravljenih herojskih likova u istoriji kinematografije. Maksimus je bez ikakve sumnje posle bezimenog lika iz filma Heroj koji tumači Džet Li najveće oličenje heroja u svetu filma. Svakako je simpatičniji i dopadljiviji od lika koji tumači Li ali ne bih ih poredio jer sam lik iz Heroja je nešto kompleksniji. Problem je što njegov gubitak nije prikazan kao Maksimusov u ovom filmu pa ljudi možda ne shvataju u čemu je veličina tog lika. U svakom slučaju ovo je tekst o Gladijatoru i hajde da se bavimo Maksimusom. 

Odmah je jasno kakav odnos sa svojim ljudima ima i kakav uticaj širi. On jaše sa njima u boj. Priznaćete da je drugačije kada vođa jaše sa svojom vojskom i ispred nje nego kada on sedi u pozadini i naređuje juriš. Odlično je to što je napravljen prilično prizemno i vidi se da je uprkos svemu on običan i dobar čovek. Blizak je sa svojim saborcima, u  njima gleda pre svega ljude, ratuje za više ciljeve ali pre svega želi kući. Tu imamo jednu genijalnu scenicu koja se ponavlja tokom filma a to su kratki prikazi njegovih osećaja kada je dom u pitanju. On rukama prolazi kroz žito koje se njiše na vetru, vidi vrata svog doma... To je savršeno iz prostog razloga što svako od nas, koliko god bio daleko od tog mesta, uvek pamti neki detalj ne samo iz doma već iz svakog mesta koja su nam draga, bilo da je to karakterističan miris za to mesto, neki detalj iz prirode, građevina... 

Pored Maksimusa imamo i lik glavnog negativca, Komodusa u izvođenju savršeno odvratnog Joakima Finiksa. Bez konkurencije jedan od najbolje osmišljenih negativaca. Pre svega njega je definisao odnos sa ocem. Taj odnos je bio predaleko od onog što je Komodus želeo. Tu imamo jednu kratku ali savršenu scenu razgovora između njih dvojice. Guma velikog Ričarda Harisa tu dolazi do izražaja i nema teorije ostati ravnodušan na ovako savršeno osmišljenu emotivnu scenu. Iako je kratka, iz nje vidite i više nego dovoljno razloga za stvaranje čudovišta koje je Komodus postao. Elem, Komodus je zbog takvog odnosa gradio sebe najbolje što je umeo a sve u cilju da učini oca ponosnim. U nedostatku očeve ljubavi lik traži ljubav od svih ostalih, neretko priča o tome kako neko treba/mora da ga voli i to mu je glavna preokupacija. Dolazi do apsolutne moći i šta radi... sve suprotno od onoga što bi šablonski napravljeni likovi uradili. Pre svega želi pažnju, želi da napravi nešto veliko zbog čega će ga narod voleti. Želi da bude upamćen po delanju i promenama ne shvatajući da nedelanje ili činjenica da neće ništa promeniti i nije tako loša. Iako je ovaj lik psihički nestabilan, on nije budala kakve nam obično serviraju kada su ovakve osobe u pitanju. 

Jasno se vidi manipulacija naroda kojoj on pribegava. Tu se jasno vidi ono što i danas ljudi na vlasti primenjuju, daj narodu šarenu lažu, skreni im pogled sa gorućeg problema tako što ćeš im dati hranu za oči i stomak. Lepo je prikazan i taj lak način manipulacije gde masa očas posla promeni mišljenje i potvrđena je dobra stara "narod je glup, pojedinac je pametan". Uz sve ovo, dosta se film poigrava sa njegovom seksualnošću. Možda to nije naročito bitno za samu priču ali ta perverznost je ovom liku dala sasvim novu dimenziju. Ono što je film lepo prikazao je činjenica da se rađaš kao vođa. Imamo Komodusa koji je teoretičar, pametan je, dobar borac koji se na sve načine trudi da postigne to da ga ljudi prate i vole, dok sa druge strane imamo Maksimusa kome ne treba mnogo da zadobije i vojnike, gladijatore i narod uopšte. Takve stvari se ne mogu naučiti, sa tim se rodiš i predodređen si za tako nešto. Jedino pitanje koje se tu postavlja je to da li želiš da vodiš ljude. Maksimus je navikao na tako nešto, Komodusu to nije prirodno stanje. 

Da film ima muda, i to silna muda pokazuje surovi događaj koji je opet jedinstven na svoj način. Kažem da ima muda jer dostavlja opako jezivu, šokantnu scenu. E sada, u većini filmova ta scena budi želju za osvetom i ceo film se svodi na osvetu. Retko koji film prikazuje pravo stanje svesti lika koji gubi ovako mnogo. Gladijator je tu otišao korak dalje. Maksimusov gubitak je takav da on gubi želju za postojanjem. Njega ne vodi osveta sve dok on ne dođe do mogućnosti da je sprovede, ali i tada on pre svega gleda neki viši cilj. To ga čini herojem. Najvećim mogućim gubitkom koji čovek može imati, Maksimus gubi smisao u životu, postaje prazan, nema cilj. To se najbolje vidi u njegovim borbama. Mnogi kažu da je nerealno koliko je on dobar u ringu. Hajde ovako: videli smo u prvoj borbi da on nije nerealno jak ratnik, ali da ume da vodi ljude. U toj borbi mu njegov vojnik spašava život i Ridli Skot je ovde zauzdao očekviano ratničko preseravanje heroja. Međutim kao general koji je u nebrojeno pobeda jahao rame uz rame sa svojim ratnicima on je prebogat ratničkim iskustvom i sposobnostima. Možda to u areni nije dovoljno, ali ne treba zaboraviti da on više nema šta da izgubi, da je prepun besa i jednostavno ne plaši se smrti. Veliki ratnik koji nema šta da izgubi, koji nema strah od smrti... zar to nije dovoljna prednost u ringu. Napomenuću samo da su sve borbe odlične. Ne traju dugo, nema preseravanja od matriksolikih vratolomija već samo brutalna i surova gladijatorska borba. 

Maksimusova veličina se vidi u još jednoj stvari a to je njegova besprekorna odanost Rimu, čak i kada ga je taj isti Rim izdao. To se najbolje vidi u odlaganju osvete. Dobio je priliku i ako se iko pitao da li je on tu osvetu odložio zbog klinje koji se tu pojavio, zapitajte se ponovo. On i u momentima kada ništa nije ostalo za njega prelama da treba da održi reč datu starom kralju, da Rimu dozvoli napredak a to nikako ne bi uspeo kao ubica Cezara, tada već voljenog vođe. Morao je da osvoji narod kako bi nejgova dela imala uticaja. Sećate li se kada sam pisao o Cloud Atlasu i njegovom prodavanju muda za bubrege kako mali gest ima veliki uticaj na budućnost bla bla bla. Naravno tamo to ili nije ni bilo ništa specijalno ili nije ni imalo logike. E, ono što je ovde uradio Maksimus a pogotovu ono što u filmu Heroj radi taj bezimeni heroj, to su dela koja utiču na budućnost. Lepo je rekao Maksimus u jednom delu filma, "ono što činimo, odjekuje u večnost". Naravno Gladijator to i dostavlja, Cloud Atlas samo prodaje muda za bubrege. Heroj je pokazao koliko odlukom možeš da utičeš na buduće događaje. Zbog odluke bezimenog da ne ubije generala koji mu je pobio sve što je imao, Kina je postala sila jer je u nameri tog generala da ujedini celu Kinu bezimeni video viši cilj od svoje osvete. Taj gest je povezao sve uslove da Kina postane to što jeste. Mi to ne vidimo, ali znamo. U Gladijatoru mi sve vidimo. Nije ovo priča o jednom čoveku i njegovoj teškoj sudbini. Ona je samo utkana u ovu glavnu. 

Film se bavi višim pitanjima. Imamo pregršt scena vezanih sa političku scenu Rima. Gleda se koja strana će prevladati, ko će voditi Rim u kakvu budućnost. Da bi se sve poklopilo najbolje po Rim, najveću ulogu je imao čovek čije ime neće ostati upamćeno kako zaslužuje. To je zapravo sav smisao heroja, viši cilj je iznad svega. Gladijator, general, strašan ratnik, veliki čovek, on je povezao sve. Ne pomenuh maestralnog Kroua čiji će Maksimus svakako ostati jedna od najbolje odglumljenih uloga ikada na filmu. Film po meni nema ni jednu manu vrednu pominjanja ali evo jedne stvari koja mi se baš nije svidela. Na kraju filma, Lusila drži govor o tome koliko je Maksimus veliki ratnik. Ona koja ceo film ćuti u strahu na kraju kada je neko drugi završio glavni posao osorno i hrabro drži govor o Maksimusovoj veličini i to je probudilo u meni želju da je neko žestoko opali preko usta. Sve to što ona priča, odlično se vidi i bez tog govora, i kada treba u miru i tišini da se prepustimo snazi te scene, ona izlazi i laprda i scena počinje da vuče na petetiku. Eto, to je taj jedan jedini detalj koji im baš nije trebao. 

Pri kraju, moram pomenuti savršenstvo muzike koja na najbolji način oslika atmosferu. Za kompoziciju je zadužen Hans Cimer. Moram pomenuti i jedan od najupečatljivijih ženskih vokala. Ko je gledao film Mist siguran sam da mu je prva pomsiao Host of Seraphim pesma grupe Dead can Dance. Vokal koji to peva i vokal koji se čuje ovde u filmu je Lisa Džerard i ona je bila ko-kompozitor. Na kraju moram da pomenem kako je ovaj film pokazao moje tanko znanje na početku rada ovog bloga jer lagano posle prvog gledanja nisam primetio toliko genijalnih stvari u njemu. Drago mi je da sam ga reprizirao jer Gladijator je bez ikakve sumnje jedno od najvećih dostignuća sedme umetnosti i kruna stvaralaštva velikog Ridlija Skota.

Zanimljivosti:
Snimanje Gladijatora je započeto 5 meseci posle završetka snimanja filma Insider. Za taj film, Rasel Krou se ugojio oko 20kg a do početka snimanja ovog filma on je skinuo svu tu suvišnu masu tako što je radio uobičajene poslove na njegovoj farmi u Australiji. Oliver Rid je doživeo srčani udar za vreme snimanja i preminuo je. Mnoge scene su snimane sa dublerima koji su nosili masku izrađenu po Ridovom licu uz poprilično korišćenje senki i snimanja iz različitih uglova. 

U scenama snimanim u Koloseumu, samo donji nivo je bio popunjen ljudima. Svi ostali nivoi su popunjeni specijalnim efektima. Povrede koje Maksimus zadobija posle prve bitke su realne. Konj je zbacio Kroua koji je pao na granje koje mu je povredilo lice. Glavna uloga je trebala biti poverena Melu Gibsonu ali ju je on odbio zato što je smatrao da je previše star za nju. U tom momentu on je imao 43 godine. Kada je posetio pravi Koloseum, Skot je izjavio da je ta građevina mala pa je za potrebe filma kreirana drugačija varijanta. Tokom snimanja, Krou je slomio stopalo, kuk i povredio oba bicepsa. Krou kaže da mu je ovo omiljeni film koji je snimio u Americi a Maksimus mu je omiljena uloga. Na Maksimusovoj tetovaži piše "SPQR" što je skraćenica za "Senatus Populusque Romanus," i što se prevodi kao "rimski senat i ljudi". U jednoj sceni Maksimus se trebao boriti protiv nosoroga ali kako je nemoguće bilo trenirati tu životinju a CGI efekti je nisu mogli realno predstaviti, odustali su od ove ideje. 

Krou je konstantno imao problem sa scenariom i često je napuštao set kada mu se ne bi svidele stvari vezane za njegov lik. Čak je i scenaristi zbog rečenice "u ovom ili sledećem životu, imaću svoju osvetu" rekao "tvoje rečenice su smeće, ali ja sam najveći glumac na svetu i kada ih izgovorm, čak i to smeće može da zvuči dobro". Ričard Haris je ignorisao promene u scenariju jer nije mogao ponovo da uči svoje rečenice. U stvarnosti, Maksimus je umro od kuge a Komodus je napustio tron voljen od vojske i nižih klasa. Obrve Dejvida Hemingsa su zaista njegove, samo su ofarbane za potrebe filma. 24 kočije su napravljene za potrebe filma ali na filmu se vidi samo 6 njih. Tokom snimanja, Krou je postao blizak prijatelj sa Ričardom Harisom dok se sa Ridom nije tako dobro slagao pa je jednom za malo došlo i do tuče.

Naj scena: 


"My name is Maximus Decimus Meridius, commander of the Armies of the North, General of the Felix Legions and loyal servant to the TRUE emperor, Marcus Aurelius. Father to a murdered son, husband to a murdered wife. And I will have my vengeance, in this life or the next. "

Moja ocena: 10/10