+-+Poster.jpg)
Kod nas nazvan: Gladijator
Žanr: Akcija | Avantura | Drama
Režija: Ridley Scott
Glumci: Russell Crowe, Joaquin Phoenix, Connie Nielsen...
Priča:
Rimski general otkriva izdaju pa čak i sam biva izdat. Pošto mu ubijaju ženu i dete, on završava kao gladijator...
Moj osvrt:
Braćo i sestre, repriziranje ovog filma je i te kako
prijalo jer tek sada sam svestan o kakvom remek delu je reč. Ovo je
doktorski primer kako napraviti savršen uslovno rečeno politički film,
kako napraviti savršenu karakterizaciju i kako je staviti u službu cele
priče a priču samu začiniti i ličnim stvarima likova. Počnimo od jednog
od najbolje napravljenih herojskih likova u istoriji kinematografije.
Maksimus je bez ikakve sumnje posle bezimenog lika iz filma Heroj koji
tumači Džet Li najveće oličenje heroja u svetu filma. Svakako je
simpatičniji i dopadljiviji od lika koji tumači Li ali ne bih ih poredio
jer sam lik iz Heroja je nešto kompleksniji. Problem je što njegov
gubitak nije prikazan kao Maksimusov u ovom filmu pa ljudi možda ne
shvataju u čemu je veličina tog lika. U svakom slučaju ovo je tekst o
Gladijatoru i hajde da se bavimo Maksimusom.

Odmah je jasno kakav odnos
sa svojim ljudima ima i kakav uticaj širi. On jaše sa njima u boj.
Priznaćete da je drugačije kada vođa jaše sa svojom vojskom i ispred nje
nego kada on sedi u pozadini i naređuje juriš. Odlično je to što je
napravljen prilično prizemno i vidi se da je uprkos svemu on običan i
dobar čovek. Blizak je sa svojim saborcima, u njima gleda pre svega
ljude, ratuje za više ciljeve ali pre svega želi kući. Tu imamo jednu
genijalnu scenicu koja se ponavlja tokom filma a to su kratki prikazi
njegovih osećaja kada je dom u pitanju. On rukama prolazi kroz žito koje
se njiše na vetru, vidi vrata svog doma... To je savršeno iz prostog
razloga što svako od nas, koliko god bio daleko od tog mesta, uvek pamti
neki detalj ne samo iz doma već iz svakog mesta koja su nam draga, bilo
da je to karakterističan miris za to mesto, neki detalj iz prirode,
građevina...

Pored Maksimusa imamo i lik glavnog negativca, Komodusa u
izvođenju savršeno odvratnog Joakima Finiksa. Bez konkurencije jedan od
najbolje osmišljenih negativaca. Pre svega njega je definisao odnos sa
ocem. Taj odnos je bio predaleko od onog što je Komodus želeo. Tu imamo
jednu kratku ali savršenu scenu razgovora između njih dvojice. Guma
velikog Ričarda Harisa tu dolazi do izražaja i nema teorije ostati
ravnodušan na ovako savršeno osmišljenu emotivnu scenu. Iako je kratka,
iz nje vidite i više nego dovoljno razloga za stvaranje čudovišta koje
je Komodus postao. Elem, Komodus je zbog takvog odnosa gradio sebe
najbolje što je umeo a sve u cilju da učini oca ponosnim. U nedostatku
očeve ljubavi lik traži ljubav od svih ostalih, neretko priča o tome
kako neko treba/mora da ga voli i to mu je glavna preokupacija. Dolazi
do apsolutne moći i šta radi... sve suprotno od onoga što bi šablonski
napravljeni likovi uradili. Pre svega želi pažnju, želi da napravi nešto
veliko zbog čega će ga narod voleti. Želi da bude upamćen po delanju i
promenama ne shvatajući da nedelanje ili činjenica da neće ništa
promeniti i nije tako loša. Iako je ovaj lik psihički nestabilan, on
nije budala kakve nam obično serviraju kada su ovakve osobe u pitanju.

Jasno se vidi manipulacija naroda kojoj on pribegava. Tu se jasno vidi
ono što i danas ljudi na vlasti primenjuju, daj narodu šarenu lažu,
skreni im pogled sa gorućeg problema tako što ćeš im dati hranu za oči i
stomak. Lepo je prikazan i taj lak način manipulacije gde masa očas
posla promeni mišljenje i potvrđena je dobra stara "narod je glup,
pojedinac je pametan". Uz sve ovo, dosta se film poigrava sa njegovom
seksualnošću. Možda to nije naročito bitno za samu priču ali ta
perverznost je ovom liku dala sasvim novu dimenziju. Ono što je film
lepo prikazao je činjenica da se rađaš kao vođa. Imamo Komodusa koji je
teoretičar, pametan je, dobar borac koji se na sve načine trudi da
postigne to da ga ljudi prate i vole, dok sa druge strane imamo
Maksimusa kome ne treba mnogo da zadobije i vojnike, gladijatore i narod
uopšte. Takve stvari se ne mogu naučiti, sa tim se rodiš i predodređen
si za tako nešto. Jedino pitanje koje se tu postavlja je to da li želiš
da vodiš ljude. Maksimus je navikao na tako nešto, Komodusu to nije
prirodno stanje.

Da film ima muda, i to silna muda pokazuje surovi
događaj koji je opet jedinstven na svoj način. Kažem da ima muda jer
dostavlja opako jezivu, šokantnu scenu. E sada, u većini filmova ta
scena budi želju za osvetom i ceo film se svodi na osvetu. Retko koji
film prikazuje pravo stanje svesti lika koji gubi ovako mnogo.
Gladijator je tu otišao korak dalje. Maksimusov gubitak je takav da on
gubi želju za postojanjem. Njega ne vodi osveta sve dok on ne dođe do
mogućnosti da je sprovede, ali i tada on pre svega gleda neki viši cilj.
To ga čini herojem. Najvećim mogućim gubitkom koji čovek može imati,
Maksimus gubi smisao u životu, postaje prazan, nema cilj. To se najbolje
vidi u njegovim borbama. Mnogi kažu da je nerealno koliko je on dobar u
ringu. Hajde ovako: videli smo u prvoj borbi da on nije nerealno jak
ratnik, ali da ume da vodi ljude. U toj borbi mu njegov vojnik spašava
život i Ridli Skot je ovde zauzdao očekviano ratničko preseravanje
heroja. Međutim kao general koji je u nebrojeno pobeda jahao rame uz
rame sa svojim ratnicima on je prebogat ratničkim iskustvom i
sposobnostima. Možda to u areni nije dovoljno, ali ne treba zaboraviti
da on više nema šta da izgubi, da je prepun besa i jednostavno ne plaši
se smrti. Veliki ratnik koji nema šta da izgubi, koji nema strah od
smrti... zar to nije dovoljna prednost u ringu. Napomenuću samo da su
sve borbe odlične. Ne traju dugo, nema preseravanja od matriksolikih
vratolomija već samo brutalna i surova gladijatorska borba.

Maksimusova
veličina se vidi u još jednoj stvari a to je njegova besprekorna odanost
Rimu, čak i kada ga je taj isti Rim izdao. To se najbolje vidi u
odlaganju osvete. Dobio je priliku i ako se iko pitao da li je on tu
osvetu odložio zbog klinje koji se tu pojavio, zapitajte se ponovo. On i
u momentima kada ništa nije ostalo za njega prelama da treba da održi
reč datu starom kralju, da Rimu dozvoli napredak a to nikako ne bi uspeo
kao ubica Cezara, tada već voljenog vođe. Morao je da osvoji narod kako
bi nejgova dela imala uticaja. Sećate li se kada sam pisao o Cloud
Atlasu i njegovom prodavanju muda za bubrege kako mali gest ima veliki
uticaj na budućnost bla bla bla. Naravno tamo to ili nije ni bilo ništa
specijalno ili nije ni imalo logike. E, ono što je ovde uradio Maksimus a
pogotovu ono što u filmu Heroj radi taj bezimeni heroj, to su dela koja
utiču na budućnost. Lepo je rekao Maksimus u jednom delu filma, "ono
što činimo, odjekuje u večnost". Naravno Gladijator to i dostavlja,
Cloud Atlas samo prodaje muda za bubrege. Heroj je pokazao koliko
odlukom možeš da utičeš na buduće događaje. Zbog odluke bezimenog da ne
ubije generala koji mu je pobio sve što je imao, Kina je postala sila
jer je u nameri tog generala da ujedini celu Kinu bezimeni video viši
cilj od svoje osvete. Taj gest je povezao sve uslove da Kina postane to
što jeste. Mi to ne vidimo, ali znamo. U Gladijatoru mi sve vidimo. Nije
ovo priča o jednom čoveku i njegovoj teškoj sudbini. Ona je samo utkana
u ovu glavnu.

Film se bavi višim pitanjima. Imamo pregršt scena vezanih
sa političku scenu Rima. Gleda se koja strana će prevladati, ko će
voditi Rim u kakvu budućnost. Da bi se sve poklopilo najbolje po Rim,
najveću ulogu je imao čovek čije ime neće ostati upamćeno kako
zaslužuje. To je zapravo sav smisao heroja, viši cilj je iznad svega.
Gladijator, general, strašan ratnik, veliki čovek, on je povezao sve. Ne
pomenuh maestralnog Kroua čiji će Maksimus svakako ostati jedna od
najbolje odglumljenih uloga ikada na filmu. Film po meni nema ni jednu
manu vrednu pominjanja ali evo jedne stvari koja mi se baš nije svidela.
Na kraju filma, Lusila drži govor o tome koliko je Maksimus veliki
ratnik. Ona koja ceo film ćuti u strahu na kraju kada je neko drugi
završio glavni posao osorno i hrabro drži govor o Maksimusovoj veličini i
to je probudilo u meni želju da je neko žestoko opali preko usta. Sve
to što ona priča, odlično se vidi i bez tog govora, i kada treba u miru i
tišini da se prepustimo snazi te scene, ona izlazi i laprda i scena
počinje da vuče na petetiku. Eto, to je taj jedan jedini detalj koji im
baš nije trebao.

Pri kraju, moram pomenuti savršenstvo muzike koja na
najbolji način oslika atmosferu. Za kompoziciju je zadužen Hans Cimer.
Moram pomenuti i jedan od najupečatljivijih ženskih vokala. Ko je gledao
film Mist siguran sam da mu je prva pomsiao Host of Seraphim pesma
grupe Dead can Dance. Vokal koji to peva i vokal koji se čuje ovde u
filmu je Lisa Džerard i ona je bila ko-kompozitor. Na kraju moram da
pomenem kako je ovaj film pokazao moje tanko znanje na početku rada ovog
bloga jer lagano posle prvog gledanja nisam primetio toliko genijalnih
stvari u njemu. Drago mi je da sam ga reprizirao jer Gladijator je bez
ikakve sumnje jedno od najvećih dostignuća sedme umetnosti i kruna
stvaralaštva velikog Ridlija Skota.
Zanimljivosti:
Snimanje Gladijatora je započeto 5 meseci posle
završetka snimanja filma Insider. Za taj film, Rasel Krou se ugojio oko
20kg a do početka snimanja ovog filma on je skinuo svu tu suvišnu masu
tako što je radio uobičajene poslove na njegovoj farmi u Australiji.
Oliver Rid je doživeo srčani udar za vreme snimanja i preminuo je. Mnoge
scene su snimane sa dublerima koji su nosili masku izrađenu po Ridovom
licu uz poprilično korišćenje senki i snimanja iz različitih uglova.

U
scenama snimanim u Koloseumu, samo donji nivo je bio popunjen ljudima.
Svi ostali nivoi su popunjeni specijalnim efektima. Povrede koje
Maksimus zadobija posle prve bitke su realne. Konj je zbacio Kroua koji
je pao na granje koje mu je povredilo lice. Glavna uloga je trebala biti
poverena Melu Gibsonu ali ju je on odbio zato što je smatrao da je
previše star za nju. U tom momentu on je imao 43 godine. Kada je posetio
pravi Koloseum, Skot je izjavio da je ta građevina mala pa je za
potrebe filma kreirana drugačija varijanta. Tokom snimanja, Krou je slomio
stopalo, kuk i povredio oba bicepsa. Krou kaže da mu je ovo omiljeni
film koji je snimio u Americi a Maksimus mu je omiljena uloga. Na Maksimusovoj tetovaži piše "SPQR" što je skraćenica za "Senatus
Populusque Romanus," i što se prevodi kao "rimski senat i ljudi". U
jednoj sceni Maksimus se trebao boriti protiv nosoroga ali kako je
nemoguće bilo trenirati tu životinju a CGI efekti je nisu mogli realno
predstaviti, odustali su od ove ideje.

Krou je konstantno imao problem
sa scenariom i često je napuštao set kada mu se ne bi svidele stvari
vezane za njegov lik. Čak je i scenaristi zbog rečenice "u ovom ili
sledećem životu, imaću svoju osvetu" rekao "tvoje rečenice su
smeće, ali ja sam najveći glumac na svetu i kada ih izgovorm, čak i to
smeće može da zvuči dobro". Ričard Haris je ignorisao promene u
scenariju jer nije mogao ponovo da uči svoje rečenice. U stvarnosti,
Maksimus je umro od kuge a Komodus je napustio tron voljen od vojske i
nižih klasa. Obrve Dejvida Hemingsa su zaista njegove, samo su ofarbane
za potrebe filma. 24 kočije su napravljene za potrebe filma ali na filmu
se vidi samo 6 njih. Tokom snimanja, Krou je postao blizak prijatelj sa
Ričardom Harisom dok se sa Ridom nije tako dobro slagao pa je jednom za
malo došlo i do tuče.
Naj scena:

"My name is Maximus Decimus Meridius, commander of the
Armies of the North, General of the Felix Legions and loyal servant to
the TRUE emperor, Marcus Aurelius. Father to a murdered son, husband to a
murdered wife. And I will have my vengeance, in this life or the next. "
Moja ocena: 10/10