Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

уторак, 12. децембар 2017.

The Thin Red Line (1998)


Kod nas nazvan: Tanka Crvena Linija
Žanr: Drama | Ratni
Režija: Terrence Malick
Glumci: Jim Caviezel, Sean Penn, Nick Nolte ...

Priča:
Adaptacija autobiografske novele Džejmsa Džonsa koja se fokusira na sukob kod Gvadakanala tokom Drugog Svetskog Rata.

Moj osvrt:
Gledali smo mnogo ratnih filmova u kojima imamo vojnike po pozivu ali i one koji su to vremenom postali. Retko koji film nam nudi ljude koji su se zadesili tu ni krivi ni dužni. Običan, preplašeni čovek koji je prisiljen nositi oružje nije baš česta pojava u takvim filmovima. Obično je to epizodista koji služi kao glineni golub. The Thin Red line je uspeo napraviti opasnu priču u kojoj upravo te ljude vidimo pod šlemovima. Svesni ste straha u kom se nalaze ovi, silom prilika, vojnici. Njihova preplašenost ne dolazi kao momenat koji treba da odvoji heroje od njih. Rat je užas na koji čovek ne može da ogugla. The Thin Red Line nas upravo smešta u središte jednog takvog užasa. 

U prvom delu filma ni ne vidimo protivnike protiv kojih se bori vojska koju pratimo ali je smrt i te kako prisutna. Na ovaj način film daje ulogu negativca samom ratu. Nije ovo jedini način, o drugima ću i kasnije. Dok se ne pojavi protivnička vojska, već ste duboko svesni oružanog sukoba i strahote koja se odvija pred vama. The Thin Red Line vam dozvoljava da doživite ceo rat ne videći protivnike. Sam rat i jeste negativac što će vam ovaj film dokazivati iznova. 

Film vam dozvoljava da vidite i vojnike ali ovi obični ljudi nose priču i utisak. Videćete i obične ljude koji izrastaju u ratnike ali to neće izgledati glamurozno. Ti ljudi će možda zadobiti divljenje hrabrošću koju pokazuju ali pre svega, osećaj koji će preovladati je žaljenje što je do toga moralo i da dođe. Nasuprot tim ljudima i nasuprot običnom preplašenom čoveku, videćete i vojnike ali i u njima ćete prepoznati strah. Ponudiće vam i one sa epoletama, one sa moći u politici koji stoje daleko iza linija. Oni će vam se gaditi. 

I u toj prvoj polovini filma izgleda kao da vojska bezuspešno juriša na brdo koje ne može da osvoji. Paradoksalno je što to brdo predstavlja prelepu prirodu u kojoj bi ljudi trebali da uživaju a zapravo oko tog brda se seje smrt. I nekako to brdo počne da predstavlja cilj, cilj koji znači život. Ono je na dohvat ruke a korak ka njemu znači smrt. Rat učini i najednostavniju stvar nedostupnom, nemogućnom, pogubnom. Samo brdo postaje preteće i opasno iako ono to i nije. Čovek ga je učinio takvim. 

Imamo tu dva kontrasta. Prvi je taj sa prirodom gde vidimo njenu veličanstvenost nasuprot ratu koji donosi smrt. Druga stvar je ljubavna priča koja se provlači. Dok gledamo slike lepe žene na jednoj strani i rata na drugoj postajemo svesni šta vojnik na ratištu propušta i šta gubi. Ova žena dolazi kao motiv, kao nešto čemu stremiš da se vratiš. Ali ne samo ona. I slike prirode nam se serviraju zbog toga. Želiš da uživaš u dve najveće lepote koje postoje na ovoj planeti, u prirodi i u ženi t. porodici. Rat nas je uskratio za obe. A šta ako nas rat liši oba motiva, obe stvari koje su vredne borbe? Film ovim scenama neminovno želi da te natera da se zapitaš. 

Ono što je kod mene zacementiralo ovaj film kao vrhunski je konačan susret sa neprijateljem. Šta tu možeš da očekuješ? Brutalnu borbu? Ok, ali da li je to nešto što nismo videli. Možda gomilu krvopljusa? To rat svakako nosi sa sobom ali i to smo videli. The Thin Red Line nam dozvoljava da vidimo ljude ali ne samo na jednoj strani. Braćo i sestre, kompletnu sliku o tragediji vidimo kada dođemo i do druge strane. Film je već samom ratu dao ulogu negativca. Nepravedno bi bilo prebacivati je na drugog, zar ne? U tom duhu se i nastavlja. Nećete videti neprijateljske linije, videćete ljude koji isto tako pate. Da su bili iste rase, mogli ste ih izmešati, ne bi primetili razliku.

Od momenta kada se završi pohod na neprijateljske linije svedočimo ljudskoj patnji. Ali film ide i korak dalje. Pričao sam o vojniku koji vam se gadi. Sada vam skrećem pažnju na ljude pogođene tragedijom, činjenicom da su ubili i videli smrt, činjenicom da su činili zlo drugom čoveku. I onaj gad i ovi tragični likovi postaju deformisani, rat ih obogaljuje i menja nepovratno. Evo vam razlog za promenu ličnosti, evo vam razlog za otvaranje pitanja, razlog za traženje smisla, razlog da pognete glavu pred svakim ko je obeležen ratom. 

Čućete gomile monologa likova koje pratimo. I na neki način, film nam daje onaj utisak kao da čitamo knjigu što je za mene neprocenjivo. Nemamo jednog naratora već slušamo mnoge od njih kako se otvaraju pred nama. Verujem da će neki možda čuti i svoje reči ovde. Samim tim što su išli na ove monologe, likovi postaju realniji i film nam daje još veću šansu da se poistovetimo i vežemo za njih.  

Možda zvuči čudno s obzirom na temu filma ali od prve do poslednje scene ovo je film koji je vizuelno perfektan i zaista je uživanje gledati ga. Scene u kojima kamera prati vojsku u pokretu, scene u kojim se kamera kreće kroz travu, u kojima prati brod koji plovi, vraćao sam nekoliko puta. Čista perfekcija. Dodajte na sve to da ćete u filmu videti i gomilu poznatih njuški u epizodnim ulogama. Nećete moći ni da pohvatate ko sve ovde glumi. 

The Thin Red Line nije običan ratni film. Rat ima ulogu glavnog negativca. The Thin Red line je vizuelno perfektan i užasno emotivan. Dozvoljava vam da vidite čoveka pre svega i to u svakom od likova. Samim tim, nije obična kritika rata. Ne traži heroja, ne traži zaslužne u ratu već ističe vrednost života uz to pokazujući koliko ga je lako i izgubiti. Život sa sobom nosi veličanstvene stvari, utiske, osećanja a mi smo ga učinili jeftinim bez ikakvog valjanog razloga.

Zanimljivosti:
Najveći broj scena sa Edrienom Brodijem je izbačen iz filma. On je došao na premijeru misleći da će biti jedna od glavnih uloga ali je na kraju bio šokiran jer se njegov lik jedva i pojavljuje u filmu. Pri kraju filma, japanski vojnik izgovara: "Predaj se, ti si ubio moje prijatelje ali ja nemam želju da ubijem tebe. Opkoljen si, molim te predaj se."

Naj scena:

Patnja

Moja ocena: 8/10

4 коментара:

  1. e to cu da gledam veceras nadam se da ne traje duze od 2h :)

    ОдговориИзбриши
  2. Svetlana Dimitrijević15. децембар 2017. 17:12

    Po Vašem objašnjenju ocena stoji da 8 smatrate vrhunskim filmom a 9 remek delom:)Sad ne kapiram razliku izmedju to dvoje,msm da li i 8 smatrate remek delom,nisam najbolje skapirala?Pitam Vas zbog ovog filma a i zbog drugih filmova kojima ste dali 8,da li ih smatrate remek delima i ima li po vama razlike izmedju vrhunski i remek delo?:)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ah :)
      Što se tiče ocena, one su tu više forme radi. Ljudi vole da vide ocenu. Neki i ne čitaju tekst već samo pogledaju brojku. Meni ta brojka ne znači naročito. Po meni, epitet "vrhunski" nije dovoljno jak kao "remek-delo", pogotovu kada pričamo o filmu. Ali ne bih sad te epitete striktno vezivao za ocene. Objašnjenje ocena sam dao zato što me je mrzelo da po ko zna koji put objašnjavam da moja šestica uopšte nije loša, da je sedmica već dosta dobra a mnogi se uvrediše kada njihovim mezimcima zalepim neku od tih brojki.
      Zato uvek napominjem, ne vodite se ocenom već onim što sam napisao :)

      Избриши