Obavestenje

Obaveštenje: Listu sa vašim predlozima možete videti ovde .

понедељак, 19. јун 2017.

Mommy (2014)


Kod nas nazvan: Mamica
Žanr: Drama
Režija: Xavier Dolan
Glumci: Anne Dorval, Antoine-Olivier Pilon, Suzanne Clément ...

Priča:
Samohrana majka koja izdržava nasilnog sina pronalazi nadu kada se misteriozna žena doseli u njihovo susedstvo.

Moj osvrt:
Namučih se sa ovim filmom. Prvo sa gledanjem jer prva polovina zaista diže tenziju u glavi. Potom sa razmišljanjem o filmu i traženjem poente. Da se odmah razumemo, ovo nipošto ne smatrajte lošim filmom zbog ovakvog uvoda. Loš film me ne bi ovoliko proganjao. O lošem filmu napišem tekst za najviše 10 minuta. Ti truba filmovi su najlakši za pisanje i razmišljanje (ukoliko je i potrebno razmišljati o njima). Odugovlačio sam sa tekstom nadajući se da ću nekoliko dana posle gledanja biti nešto pametniji. Na žalost to nije slučaj pa ako je neko gledao ovo, uskačite sa komentarima. 

Razlog zbog kog sam se namučio sa gledanjem je prva polovina filma u kojoj konstantno gledamo konfliktnog klinju koji je u sukobu i sa stolicom na kojoj sedi a kamo li sa drugim ljudima pa i sopstvenom majkom. Njegovi izlivi besa nisu iritantni za gledanje iz prostog razloga što je to odlično odglumljeno i što su nam ostavili prostora da se pitamo šta je razlog ovakvog besa. Film u jednom momentu počinje da se igra sa tim da je bes došao otud što klinja više nema oca ali ta namera mi je ostala nedorečena. Ok, primoran sam da prihvatim bes sam po sebi, ali ovo je drama, treba mi razlog, uzrok. Ako taj bes kreira celu priču i zavrzlamu, ako je on uzrok svih problema koje gledamo, šta je onda uzrok njemu. No, kažem, pokušali su donekle objasniti to ali kao da su odustali od kopanja po prošlosti. 

Priča se znatno menja kada se treći lik uključi u nju. Ta žena znatno utiče na do tada jako buran odnos majke i sina. Odmah ću vam reći da ovo nije nešto što ste videli. Iako se klinja pa i mi sa njim jako primimo na ovu ženu, ona nije Šenon Tvid koja će da razdeviči ovog momka i uveda ga u svet muškaraca. Fak nou. Prvo, ova žena dovodi do toga da majka i sin konačno mogu da smanje međusobnu netrpeljivost. Na neki način postaje most između ovo dvoje. No hajde da na nju gledamo drugačije. Ako pogledamo malo bolje, ova žena upravo predstavlja tj. oslikava odnos između dva lika. U tome je sva lepota njene uloge. Kako se ona otkriva, majka i sin postaju bliži. Kako ona postaje srećnija, odnos između majke i sina je sve bolji. Kako je ona rasterećenija, tenzija koja je ubijala u pojam u prvoj polovini filma opet nestaje. Pogledajte film i videćete na kraju na šta se odnos majke i sina sveo a šta se desilo sa ovim trećim likom. 

I iz scene u scenu u kojoj tražim priču, razloge, logiku, svestan sam da postoji nešto što se lako vidi, nešto veličanstveno - emocija. Braćo i sestre ovo je napravljeno sa mnogo osećaja. Imamo atmosferičnu scenu u kojoj ova tri lika pevaju i plešu i sve pršti od emocija, od erotike, od neke neobjašnjive tenzije. Ceo film je takav. Bez obzira da li emocije bile pozitivne ili negativne, osetićete ih. Zbog toga je film povremeno težak za gledanje. Nisam neko ko lako podnosi buku i svađu i zbog toga sam baš imao problem da se izborim sa prvom polovinom filma. 

Film ima jako izraženu feminističku crtu. Sa jedne strane, to se nekom neće svideti ali po meni ovo nije ni malo neukusno. Muškarci u filmu pokazuju dve stvari. Prvo, ženu, bez obzira da li je u pitanju majka, supruga ili prijateljica, smatraju ličnom svojinom, ako tako smem reći. Svi su jako osetljivi na prisustvo nekog trećeg ko ima ikakav uticaj na ženu. Ovde vidimo tri muškarca od kojih su dva totalno sporedne uloge. Čak i ti sporednjaci izraženo pokazuju da polažu pravo na ženu bez obzira šta ona imala da kaže na to. Druga stvar vezana za muškarca - on konstantno stvara probleme. Ni jedan od njih ne nudi rešenje. E sada, to je jako dobro upakovano u film. Ili su problem ili smetnja. Jako je uverljivo ovo napravljeno i ne verujem da će uvrediti bilo koga sa malo mozga. 

Sa druge strane imamo ženu kao majku, kao nekog ko brine, kao nekog ko miri, kao nekog ko se bori da nađe rešenje, kao nekog ko želi pomoći, kao nekog ko edukuje itd. Žena u ovom filmu je, bez obzira na to šta radila, jako jako privlačna. Na stranu što dve žene koje ovde gledamo veoma prijaju oku. Volećete ih i kada pogreše, volećete ih i kada daju nagoveštaj da će napraviti problem. A sada braćo, vi koji imate suprugu, verenicu ili devojku, pogledajte je. Volite je i volećete je u svim tim prilikama. Žena ima neospornu moć da blista u svemu što radi. U tome je lepota ovog filma. Što ne daje lažnu emociju. Igra na osećaj i zbog toga ga smatram odličnim ostvarenjem. 

Po skrinšotovima već vidite u kom je film formatu. Ima to ovde simboliku i kulminira kada se slika (konačno) proširi na nekoliko momenata. Tada baš osetite neko rasterećenje. E sad iz ovoga sledi da nije baš ugodno gledati film u ovom formatu. Za mene ovo jeste minus. Ok, razumem umetnički dojam ali mislim da je to moglo barem malo šire. Postoji granica između dobre ideje i preterivanja. Odvuklo se ovde malo na tu drugu stranu. Ponavljam, vrhunski je osećaj kada se ta slika konačno proširi ali nije vredelo tog fazona/simbolike dva sata gledanja filma snimanog telefonom u portret orijentaciji.

Zanimljiv je i izbor muzike. Osim Dido - White flag, pesmice koja mi je sasvim fina, sve ostalo mi je odlično leglo u scene. White flag, koliko god lepo zvučala, nekako je štrčala u sceni koju sam gledao. Oasis - Wanderwall je odlično iskorišćena u momentu kada se slika konačno proširi. Film se završava sa Born to Die od Lane Del Rej i zaista ima impakt. Onda imamo perfektnu scenu, jednu od onih koja će svakako zaboleti i nju prati vazda genijalni Ludovico Einaudi. Njegova muzika baš pojačava emociju dok gledamo kontrast onog što majka želi za svoje dete i ono što je zaista slučaj. I to mi je najbolja scena u filmu. Bočelijeva Vivo Per Lei je iskorišćena na način na koji ne biste ni sanjali. On ne change pas od Celine Dion ubada u centra u pomenutoj, vazda erotičnoj sceni plesa. Zapravo sve ove scene su perfektne i jako je teško bilo izabrati najbolju. 

Ako na Mommy gledam kao na film koji je trebao da mi dostavi priču, moram da priznam da je omanuo. Ako ga posmatram kao film koji je trebao da prenese neku mudrost i simboliku, ni tu nisam oduševljen. Šta je to što me je nateralo da mu zalepim ovako visoku ocenu. Pogledajte film, upoznajte likove i shvatite da se pogrešili tražeći priču. Potom ga pogledajte još jednom i samo slušajte i gledajte emociju. E tu će vas film kupiti. Svaka scena je leglo emocija. Potražite na youtube-u scene iz filma, bez da znate išta o njemu. Ako vas te scene ne zainteresuje da pogledate film onda ubacite u video rekorder Rambo III vhs i nek prženje počne. Iskren da budem, ne znam da li bih mogao ponovo odgledati film u neko skorije vreme. Da li bih mogao gledati pojedinačne scene? O da. Verovali ili ne, neke scene već danima puštam i svaki put mi izgledaju sve bolje. 

Mommy je odličan film, nema tu dileme. Jako dobro prenosi emociju, odlično prikazuje odnos među likovima. Samim tim što otvara dosta pitanja u smislu "šta je pisac hteo kasti" jasno je da je vredan pažnje. Možda se malo pogubio u traženju nekog umetničkog dojma ali to ne kvari puno utisak. Ono što donekle kvari utisak je bespotrebno previše suženi snimak koji dodatno diže nervozu na ionako neretko zapaljivu atmosferu. S obzirom da je film evropski, ne očekujte perverznu, bolesnu priču iako se pomalo koketira sa tim. Ali možete očekivati gomilu erotičnih momenta koji su perfektno izvedeni besprekornom glumom i odličnom režijom. Ako vas zanima velika dramska priča, preskočite. Ako ste neko ko želi utisak, emociju i nešto što ga neće ostaviti ravnodušnim, onda je ovo obavezno za gledanje.

Zanimljivosti:
Film je prikazan u 1:1 razmeri što je do sada neviđeno. Dobio je 9 minutne stojeće ovacije na kanskom festivalu.

Naj scena:

Kontrast

Moja ocena: 8/10

10 коментара:

  1. A pa gledao sam ja to...ups to je bio Mummy :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I kakva je Mumija, pod uslovom da misliš na ovu novu?

      Избриши
    2. Nisam gledao ovu novu, teško da ću se naterati na to :)

      Избриши
    3. Nova Mumija je prosecan filmic za ubijanje vremena sa ortacima...

      Избриши
  2. Preporuka za film Seven Chances od Bastera Kitona. Jedan od boljih prikaza žena na filmu. Inače, ovaj Dolanov film nisam gledao, tako da ga stavljam na spisak.

    ОдговориИзбриши
  3. Hvaka na tekstu, druže, drago mi je da ti se dopao film, moja poruka posle gledanja filma(a verujem i ovog fenomenalnog mladog režisera) ljudi pazite sa decom, osetljive su to ličnosti !

    ОдговориИзбриши
  4. Koliko dobro lezi Born To Die ovom filmu, neverovatno

    ОдговориИзбриши
  5. Koliko dobro lezi Born To Die ovom filmu, neverovatno

    ОдговориИзбриши